Brojni poznati muzičari odigrali su značajnu ulogu u oblikovanju pop kulture Balkana i bivše Jugoslavije. Danas predstavljamo priču o legendatnom muzičaru koji je bio član jednog od najpoznatijih bendova u bivšoj Jugoslaviji.
Laza Ristovski, istaknuti glazbenik podrijetlom iz Jugoslavije i Srbije, stekao je priznanje za svoj talent i kao klavijaturist i kao skladatelj. Proslavio se kao član kultnih bendova Smak i Bijelo dugme, gdje je svojim izvanrednim izvedbama na klavijaturama znatno oplemenio zvuk ovih sastava.
Uz suradnju s raznim bendovima, Laza Ristovski započeo je solo karijeru tijekom koje je producirao instrumentalnu glazbu i skladao za filmove. Njegov utjecaj na krajolik rock glazbe bivše Jugoslavije je značajan i trajan. Stručnjaci tvrde da mu je glazbena karijera bila suđena, a ima i pozamašan popis renomiranih izvođača s kojima je išao na turneje.
Unatoč svojim značajnim postignućima, marljivo je štitio čistoću svog unutarnjeg djeteta. Naposljetku, čak i dok se suočavao s ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su ga prikovali za invalidska kolica, zadržao je radosno raspoloženje do kraja svog života, što se pokazalo kao njegov najučinkovitiji lijek u njegovim najizazovnijim vremenima.
Sedamnaest godina je prošlo od njegova odlaska s ovoga svijeta, ali njegova trajna ostavština i dalje traje, koju karakteriziraju njegov zarazan osmijeh, odlučan duh i, osobito, pjesme i tekstovi kojima je “vladao”. Laza Ristovski, cijenjeni glazbenik, pamtit će se sve dok se publika bude bavila filmovima “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv”, te pjesmama “Zaboravljeni” i “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo.
Laza Ristovski najpoznatiji je po svom istaknutom doprinosu bendovima “Smak” i “Bijelo Dugme”, dvjema suparničkim grupama u kojima je igrao vitalnu ulogu. Rođen u Novom Pazaru od Đorđa, vojnog časnika, i Radmile, profesorice ruskog jezika, njegova se obitelj preselila u Kraljevo kada je imao samo dvije godine zbog očevih vojnih obveza. Tijekom formativnih godina u Kraljevu počeo se poistovjećivati s tim gradom. S pet godina krenuo je na svoj glazbeni put, nagovorivši roditelje da uz dosta truda kupe harmoniku. Početne glazbene poduke držao mu je ugledni profesor u Kraljevcu, mjestu isključivo posvećenom klasičnoj glazbi.
Nakon trogodišnjeg razdoblja prelazi u nedavno osnovanu glazbenu školu. Vješto se snalazio u strogim propisima, budući da je redatelj bio izrazito nenaklonjen rock and rollu. U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i naknadno se pridružio inauguracijskoj grupi.
Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, što je bila uobičajena cena za to vreme. Ansambl je nastupao na plesnim priredbama u Kraljevu, ali bez službenog imena, zbog čega su proglašeni Bezimeni. Nakon završene osnovne škole upisao je gimnaziju u Kraljevu i paralelno pohađao Glazbenu školu “Stanković” u Beogradu.
- Gimnazija mu nije pružila sreću, što je rezultiralo neuspjehom u prvom razredu; nakon toga upisao je ekonomsku školu. Nadalje, s uspjehom je završio dvije godine srednje glazbene ustanove. Prelazak iz “Smaka” u “Bijeli Dugmet” poklopio se s dolaskom kćeri. 11. veljače 1977. na svijet je poželio kćer Sandu s prvom suprugom Vesnom Panić, koja je inače majstorica kipara.
Sanda, diplomirana slikarica i modna dizajnerica, ušla je na sam dan svog inauguracijskog koncerta s Bijelim dugmetom. U tom se razdoblju oženio svojom prvom ženom. Dugo je boravio u Beogradu s Slavicom, Makedonkom, sve do 2006. Iste godine obilježila je obnovu njegove veze s prvom suprugom s kojom je bio u vezi sve do svoje smrti. Postoji priča o mom rođenju i očevom prelasku iz „Smaka“ u „Bijelo dugme“.
Tada je moja mama bila u osmom mjesecu trudnoće. Moj otac je imao priliku postati član “Bijelog Dugmeta”, priliku koja bi se mogla usporediti s transferom između rivalskih grupa Partizana i Crvene zvezde, s obzirom na veliku konkurenciju između njih.
Lazina ćerka se naknadno osvrnula na ovu situaciju i izjavila: Zbog svoje duboke veze sa svojim drugovima iz „Smaka“, moj otac je pitao moju majku šta treba da ima prednost, bogatstvo ili muškost. Moja majka, karakterizirana svojom praktičnošću i visokim očekivanjima, odgovorila je potvrdno, ustvrdivši: “Svakako ćemo imati dovoljno sredstava; bez sumnje, on bi trebao nastaviti.” Djed je pokrenuo vožnju; međutim, nakon sat vremena moj se otac vratio, nesposoban izdržati to iskustvo.
Moja majka ga je ohrabrila da se vrati. Tu večer obilježio je njegov nastupni koncert sa “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. U međuvremenu, moja se majka u Smakovcima suočila s neobičnom situacijom, te je zbog svog pojačanog uzbuđenja rodila ranije nego što je bilo predviđeno.
Dijelim isti datum rođenja kao i prvi koncert mog oca sa “Bijelim dugmetom”, koji se dogodio 11. februara, kako je Sanda rekla za Telegraf. Nekoliko mjeseci kasnije, tijekom turneje koja ga je dovela u Beograd, sreo ju je još jednom prije nego što je namjeravao otputovati u Kragujevac u posjet svojoj jedinici.
Motiviran svojom dubokom ljubavlju prema glazbi, želio je da Sanda slijedi slično putovanje. Unatoč završenoj glazbenoj školi i vještini sviranja klavira, prsti koji su nekoć graciozno upravljali tipkama naposljetku su odlučili prigrliti slikanje. S obzirom na moju naklonost prema njemu, postalo je očito da je moje bavljenje glazbom bilo neizbježno. Završio sam studij klavira; ipak, moja prava strast bila je crtanje, iako je on od malih nogu volio glazbu.
Već u drugom razredu srednje škole odlučio sam da će slikanje biti moj pravi poziv; međutim, glazba je dosljedno imala značajno mjesto u mom životu. Imao je viziju moje budućnosti. Neposredno prije njegove smrti u kolovozu, afirmirao sam svoj umjetnički identitet uspješnom prodajom svih svojih radova na izložbi u Bolu na Braču.
