U Beogradu je tipična starost liftova blizu 50 godina, dok je njihov maksimalni vijek trajanja ograničen na 25 godina. Kako su izvijestili iz gradskog stambenog poduzeća, stanovnici imaju mogućnost ugradnje novih dizala uz odgodu plaćanja.
Unatoč tome, i dalje postoji prednost za popravak starih dizala koja su trenutno u uporabi. Petar Stefanović, umirovljeni stručnjak za sustave dizala, preporuča da pojedinci daju prednost sigurnosti, a ne estetici. On savjetuje da prije nego što počnete cijeniti zrcalne završetke dizala, prvo treba utvrditi je li ono uspješno doseglo predviđeni kat.
Kako je napomenuo majstor Stefanović, intervencijom je utvrđeno da su vrata na petom spratu bila odškrinuta, dok lift koji se nalazi na devetom spratu nije radio. Utvrđeno je da su vrata bila namjerno otvorena, što je potaknulo postavljanje zrcala na vrata kako bi pojedinci mogli vidjeti svoje odraze, a ne prazan prostor iza njih. Liftofobija ili strah od dizala može proizaći iz niza čimbenika.
Neki pojedinci mogu biti zabrinuti da će ih udariti vrata, dok se drugi mogu bojati da će ostati zarobljeni ili da će dizalo pokvariti. Takve bojazni nisu sasvim bezrazložne jer je prosječna starost dizala u Beogradu 43 godine, dok je njihov očekivani radni vijek, prema utvrđenim protokolima i smjernicama, tek 25 godina. Javno stambeno poduzeće odgovorno je za održavanje približno 6300 dizala, a izvješća o kvarovima u radu uobičajena su pojava.
Igor Ćurčić, predstavnik tvrtke “Gradsko semnobo”, naglašava da njihov sustav održavanja uključuje dizala stara pet do šest desetljeća, od kojih neka datiraju još iz Drugog svjetskog rata. Evidentno je da je održavanje ovih dizala prepuno kvarova.
Kako ova dizala nastavljaju stareti, vjerojatnost takvih kvarova neizbježno će rasti. Ipak, valja napomenuti da dizalo još uvijek nije doživjelo kvar. Stručnjaci tvrde da je ideja o kvaru dizala pogrešna. Konstruirano s brojnim sigurnosnim značajkama, dizalo je dizajnirano da spriječi bilo kakve kvarove.
Primarna sigurnosna mjera sastoji se od kabela, čiji broj varira od četiri do osam ovisno o veličini dizala. Nadalje, dizalo je opremljeno mehanizmom koji zaustavlja rad čak iu slučaju kvara sajle. Master je uvjerio javnost da ne postoji rizik povezan s ovim načinom prijevoza. Mnogi se sjećaju starog lifta na nekadašnjem Glavnom kolodvoru, kojemu su sa zebnjom prilazili nadajući se sigurnom putu. Dok suvremena dizala održavaju visoku razinu sigurnosti, način na koji ih stanari koriste može uvelike utjecati na njihovu ukupnu sigurnost.
Stefanović pojašnjava da tramvajem upravlja jedan vozač, a kontrolu nad njim preuzima osoba koja ulazi u tramvaj. Putnici, ispunjeni tjeskobom, lupaju po vratima, moleći vozača da krene na putovanje. Kad tramvaj krene, otvaraju vrata nogama. Troškovi povezani s kupnjom novih dizala obično se kreću između 18.000 i 25.000 eura. Iako “Gradsko sjemenište” svake godine dostavlja brojne ponude za popravke dizala s planovima plaćanja, interes je minimalan.
Svega deset stambenih zajednica prihvatilo je te ponude. Strogo se savjetuje da se dizalima ne smije fizički rukovati, čak ni u hitnim slučajevima kada pojedinci mogu ostati zarobljeni. Preporučeni postupak je pronaći i pritisnuti tipku za hitne slučajeve, koja će odmah pozvati pomoć.
