U Beogradu je prosečna starost liftova blizu 50 godina, a njihov maksimalni životni vek je 25 godina. Gradsko stambeno poduzeće nudi stanovnicima izbor ugradnje novih dizala uz mogućnost odgode plaćanja.
Unatoč tome, mnogi se još uvijek odlučuju popraviti svoja stara dizala. Petar Stefanović, umirovljeni stručnjak za dizala, ističe važnost sigurnosti ispred estetike. Preporuča da se korisnici usredotoče na to je li dizalo uspješno stiglo do željenog kata prije nego što im pažnju odvuku njegove zrcalne površine.
Prema rečima majstora Stefanovića, intervencijom je utvrđeno da su vrata na petom spratu bila otvorena, dok se lift nalazio na devetom spratu i nije bio u funkciji. Došlo se do zaključka da su vrata namjerno otvorena, što je dovelo do postavljanja ogledala na vrata kako bi pojedinci mogli vidjeti svoj odraz, a ne prazan prostor. Liftofobija ili strah od dizala može proizaći iz raznih čimbenika.
Neki se ljudi mogu bojati da ih ne udare vrata, dok bi drugi mogli biti zabrinuti zbog mogućnosti da ostanu zarobljeni ili da dizalo ne radi. Ovi strahovi nisu sasvim bezrazložni, s obzirom na to da je prosječna starost dizala u Beogradu 43 godine, dok je njihov predviđeni radni vijek, prema smjernicama i protokolima, samo 25 godina. Odgovornost za održavanje oko 6300 dizala pripada javnom stambenom poduzeću, a prijave kvarova na dizalima uobičajena su pojava. Igor Ćurčić, predstavnik tvrtke “Gradsko semnobo”, ističe da njihov sustav održavanja uključuje dizala stara pet-šest desetljeća, a neka su još iz Drugog svjetskog rata.
Jasno je da održavanje ovih dizala bez kvarova nije izvedivo. Kako dizala nastavljaju stareti, vjerojatnost kvarova prirodno raste. Međutim, dotični lift još uvijek nije u kvaru. Stručnjaci tvrde da je mišljenje da je dizalo sklono kvaru netočno. Dizajniran je s brojnim sigurnosnim značajkama koje jamče da se neće pokvariti.
Primarna sigurnosna mjera sastoji se od kabela, koji se kreću od četiri do osam, ovisno o veličini dizala. Osim toga, postoji mehanizam koji zaustavlja dizalo čak i ako kabeli puknu. Stručnjak je umirio javnost da korištenje ovog načina prijevoza ne predstavlja nikakav rizik. Mnogi se sjećaju starog lifta na nekadašnjem Glavnom željezničkom kolodvoru u koji bi sa zebnjom ulazili nadajući se sigurnom putu.
Dok suvremena dizala održavaju visoke sigurnosne standarde, način na koji korisnici komuniciraju s njima može uvelike utjecati na njihovu ukupnu sigurnost. Stefanović pojašnjava da tramvajem upravlja jedan vozač, a kontrolu preuzima osoba koja u njega uđe. Putnici nestrpljivo kucaju na vrata, nagovarajući vozača da pokrene tramvaj. Kad tramvaj krene, nogama drže odškrinuta vrata. Trošak za kupnju novih dizala obično pada između 18.000 i 25.000 eura.
Iako “Gradsko sjemenište” svake godine dostavlja brojne ponude za popravke dizala s planovima plaćanja, interes je minimalan. Svega deset stambenih zajednica prihvatilo je te ponude.
Izričito se ne preporučuje da se dizalo pokušava popraviti u tom trenutku čak ni u hitnim slučajevima kada bi netko mogao biti zarobljen. Preporučeni postupak je pronaći i pritisnuti tipku za hitne slučajeve kako biste odmah pozvali pomoć.
