Mnogi se često pitaju kako to da Japanci, čak i kada uđu u duboku starost, ostaju vitalni, pokretni i zdravi. Na ulicama Tokija ili malih japanskih gradova možete vidjeti osamdesetogodišnjake koji hodaju bržim korakom nego mnogo mlađi ljudi u drugim dijelovima svijeta.
Iako genetika svakako ima određenu ulogu, naučnici i istraživači već godinama naglašavaju da je glavni razlog zapravo njihov stil života: način na koji jedu, kako se kreću i kako razmišljaju o svakodnevnim trenucima. Tri navike posebno se izdvajaju kao ključ njihove dugovječnosti, a svaka od njih je jednostavna, prirodna i lako primjenjiva nakon četrdesete godine života, ali i mnogo ranije.
- Prva od tih navika je poznata kao hara hači bu, drevni princip koji potječe s Okinave, mjesta koje važi za dom jednih od najdugovječnijih ljudi na svijetu. Suština ovog načela je jednostavna: prestanite jesti kada ste otprilike 80 posto siti. To znači da ne čekate trenutak kada osjećate potpunu sitost ili težinu u stomaku, nego ustajete od stola dok još imate blagi osjećaj gladi. U kulturnim sredinama gdje se obrok smatra „pravim“ tek kada tanjir bude potpuno prazan, ova praksa može isprva djelovati neobično.
Ipak, mnogi koji pokušaju hara hači bu već nakon nekoliko sedmica primijete promjene: lakše se kreću, osjećaju se manje umorno nakon jela, imaju bolju koncentraciju i primijete blaži gubitak kilograma. Japanci vjeruju da je prejedanje jedan od skrivenih pokretača ubrzanog starenja, dok umjerenost u hrani štiti tijelo. Njihov pristup hrani odražava stav da se kvalitet života ne mjeri količinom pojedenog, već ravnotežom koja se stvara kada tijelo dobije taman onoliko koliko mu treba.
Druga važna navika može se sažeti kroz ideju da kretanje treba biti stil života, a ne izolirana aktivnost ili obaveza. U Japanu se fizička aktivnost ne svodi samo na odlazak u teretanu ili bavljenje sportom. Naprotiv, svakodnevne sitne aktivnosti smatraju se jednako vrijednim. Mnogi stariji ljudi redovno šeću, rade u bašti, penju se stepenicama, održavaju kuću ili praktikuju lagane jutarnje vježbe.
Na javnim mjestima često se mogu vidjeti grupe koje rade jednostavne vježbe disanja ili sporije pokrete nalik tai chiju. Poenta ovakvog načina života je da tijelo bude stalno u pokretu, ali bez pritiska, takmičenja ili napora koji bi opteretio organizam. Umjesto da sate provodite sjedeći, ovaj pristup podstiče da u svakodnevicu unesete male, ali stalne oblike kretanja: kraću šetnju prije spavanja, odlazak pješice do prodavnice, zamjenu lifta stepenicama ili nekoliko minuta istezanja tokom dana. Sve te sitnice, dosljedno ponavljane, doprinose dugoročnoj vitalnosti, boljoj cirkulaciji i mentalnoj svježini.
- Treća navika odnosi se na način razmišljanja i doživljavanja života. Ikkai-ichie, što se prevodi kao „samo jednom, samo ovaj put“, predstavlja duboku japansku filozofiju koja uči da je svaki trenutak jedinstven i neponovljiv.
Ovaj koncept naglašava važnost prisutnosti – obraćanja pažnje na ono što se događa sada, umjesto da um odluta u brige o prošlosti ili budućnosti. Japan je poznat po kulturi u kojoj se naglašava pažnja prema detaljima, zahvalnost i svjesno proživljavanje svakodnevnih trenutaka. Ljudi koji njeguju ovakvu filozofiju bolje se nose sa stresom, imaju stabilniju emocionalnu ravnotežu i osjećaju više zadovoljstva u malim stvarima. Primijetiti miris svježe skuhane hrane, cijeniti kratki razgovor s dragom osobom, poslušati šum vjetra ili se nasmiješiti prolazniku – sve su to sitni trenuci koji, kada ih primijetimo, obogaćuju naš život i doprinose mentalnom zdravlju.
- Kada se ove tri navike posmatraju zajedno, postaje jasno da japanska dugovječnost nije čudo nauke niti rezultat luksuznih metoda, već skladan način života koji povezuje tijelo i um. Umjerenost u ishrani sprječava opterećenje organizma, stalno lagano kretanje održava tijelo u formi, a svjesno življenje smanjuje unutrašnju napetost i gradi mir. I ono što je najvažnije – sve ove navike su jednostavne, ne zahtijevaju posebna sredstva ili znanje i mogu se usvojiti u bilo kojoj životnoj dobi. Njihova snaga je u tome što, kada postanu dio rutine, podstiču dugoročnu vitalnost i stvaraju temelje ne samo za dug život, nego i za kvalitetan.
Ako se odlučimo da barem djelimično uvedemo ove principe u svoj svakodnevni život, možda ćemo i sami osjetiti promjene koje su Japance učinile jednim od najzdravijih naroda na svijetu. U konačnici, male promjene mogu donijeti velike rezultate, a briga o sebi kroz jednostavnost, umjerenost i svjesnost može nam otvoriti put prema dugovječnijem, zadovoljnijem i mirnijem životu.
