Za mnoge je ljude odabir kuma jedna od najizazovnijih odluka s kojom se osoba može suočiti u životu, jer ih doživljavaju kao nekoga tko je blisko povezan s vama i na koga se možete osloniti u svakom trenutku.
U sljedećim odjeljcima ovog članka predstavljamo neke uvide o tome zašto možda nije preporučljivo odabrati svog najboljeg prijatelja za kuma.
U pravoslavnoj tradiciji uloga kuma tijekom krštenja ima značajan značaj i čast. Na njega se ne gleda samo kao na sudionika pričesti, nego i kao na duhovnog roditelja krštenog djeteta, koji preuzima odgovornost da vodi i podupire dijete u pitanjima vjere i kroz cijeli život. Mjesto kuma nije prolazna obveza; nego uspostavlja trajnu vezu između kuma, kumčeta i njihovih obitelji. Taj je odnos toliko dubok da se često izražava izrekom: “Bog na nebu, kum na zemlji”.
U Srbiji se uloga kumstva kroz povijest prenosila generacijama, smatrala se poštovanom i svetom dužnošću. Međutim, ta se tradicija sada smanjuje u mnogim područjima. Odrasli željni krštenja sve češće biraju kuma iz svog kruga prijatelja, a roditelji često za kumove za krštenje svoje djece određuju svoje najbliže prijatelje. Svećenstvo upozorava da je ovakav pristup odabiru kumstva problematičan i predstavlja razne izazove jer se pojmovi kumstva i prijateljstva bitno razlikuju.
U svetom obredu krštenja, kum preuzima značajnu duhovnu odgovornost, artikulirajući ispovijest vjere i odričući se đavla u ime djeteta, koje nema zrelosti da samostalno izrazi te osjećaje. Štoviše, kum služi kao duhovni mentor djetetu, uspostavljajući neraskidivu vezu između dvije uključene obitelji. Tradicionalno se za kuma birao najugledniji pojedinac u selu, netko tko je bio primjer čestitog kršćanskog života, čime se osiguravalo da će poslužiti kao primjeren uzor djetetu.
Otac Dušan Kolundžić često je kroz život artikulirao važnost kumstva, tvrdeći da samo formalno krštenje i nominalno ispovijedanje pravoslavne vjere nisu dovoljni. Kum mora utjeloviti povjerenje, voditi čestit život i imati zrelo rasuđivanje, jer uloga kuma podrazumijeva značajnu odgovornost.
Upozorio je na štetne običaje iz prošlosti, koje spominje i narodna pjesma, da roditelji, suočeni s čestim gubicima djece, napuštaju svoje novorođenče na raskrižju, nadajući se da će prvi prolaznik preuzeti ulogu kuma. Crkva se dosljedno protivila takvim praznovjerjima, ističući da kumstvo treba biti svjesno prihvaćena obveza, a ne stvar slučaja.
Sveti Šimun Solunski isticao je važnost izbora kumova koji su pobožne osobe, srodne vjeroučiteljima. Patrijarh Pavle je dalje naglasio da kum ne bi trebao biti netko tko ima nekrštenu djecu, jer se postavlja pitanje kako bi pojedinac koji je ravnodušan prema spasenju svoje obitelji mogao iskreno brinuti o duhovnom razvoju svog kumčeta. U našoj kulturi uloga kuma oduvijek je bila visoko cijenjena, zbog čega je odabir bliskog rođaka za tu ulogu rijedak; Ova praksa sprječava ispreplitanje obiteljskog i duhovnog srodstva. Doista, kumstvo stvara duhovnu vezu koja traje kroz generacije, protežući se na obitelji do sedmog koljena, slično krvnoj vezi.
U modernom društvu, brz tempo života, zajedno s migracijama u urbane sredine i inozemstvo, često dovodi do razvodnjavanja pravog značenja kumstva. Mnogi roditelji svoju djecu odlučuju krstiti daleko od svojih korijena, često za kumove biraju bliske prijatelje. Međutim, važno je razlikovati ulogu kuma od uloge prijatelja.
Dok prijateljstvo podrazumijeva vezu koju karakterizira intimnost, ono također nosi potencijal sukoba, pa čak i raspada. Nasuprot tome, odnos s kumom trebao bi biti trajniji, uzvišeniji i lišen beznačajnih razmirica koje mogu nastati u prijateljstvu. Kum nije samo pojedinac koji povremeno daruje dijete; nego služi kao duhovni skrbnik, pomažući roditeljima u odgoju djeteta i njegujući moralni i duhovni razvoj kumčeta.
Posjete koje kum čini obitelji koju služi ne treba doživljavati kao rutinsku pojavu. Svaki dolazak kuma treba promatrati kao značajan događaj, jer podrazumijeva ulazak u kućanstvo osobe cijenjenog statusa – duhovnog roditelja djeteta. Otac Dušan je istaknuo da kum treba biti dovoljno blizak da nadgleda život kumčeta, ali ne toliko da ga obitelj smatra samo “običnim” prijateljem ili susjedom. Položaj kuma je jedinstven i zahtijeva pažljiv i promišljen proces odabira.
U pravoslavlju se uloga kuma smatra svetom obvezom koja nadilazi sve privremene odnose i obveze. Osoba koja pristane služiti kao kum preuzima odgovornost za djetetovu duhovnu dobrobit i vodstvo prema Bogu. Ovo nije čast koja se dodjeljuje slučajno; nego je to doživotni zavjet.
