Dinamika između svekrve i snahe često je zamršena i višestruka, a na društvenim mrežama dostupne su brojne ispovijesti na tu temu. Danas predstavljamo jedan takav račun.
Po povratku kući nakon 8-satnog radnog dana, s vrata se javim: “Zdravo, draga, što je danas za ručak?” Međutim, odgovora nema. Pokušavam još jednom dozvati muža iz hodnika, ali tišina i dalje traje. Ulaskom u kuhinju otkrivam prisutnu svekrvu. Vrijedi napomenuti da ona živi 10 kilometara od nas. Kad sam se raspitao gdje joj je sin, ona je jednostavno odgovorila: “ZNAŠ.
Njene izjave unijele su u mene nesigurnost, nakon čega se okrenula i rekla: Svaki dan ti sprema ručak, a danas sam mu predložila da se odmori, provede malo vremena s djecom, a ja ću ti pripremiti ručak kad on to ne može. Nadalje, svojim radom i primanjima uzdržavam cijelu obitelj, a dogovoreno je da će moj suprug čuvati djecu i pripremati ručak jer on nema drugih obaveza. U ovom trenutku nisam siguran kako se osjećati.
Zamršena i raznolika kulinarska baština Afrike stoljećima je oblikovana mnoštvom kultura, geografskih terena i klimatskih čimbenika. U središtu afričke prehrane nalazi se bogat asortiman lokalnih namirnica, na koje značajno utječu različite tradicije i klima pojedinih regija. Na primjer, u zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što rezultira prehranom koja se pretežno sastoji od žitarica poput kukuruza, prosa i sirka.
Obično se te žitarice pretvaraju u osnovne kulinarske namirnice poput “banku” i “fufu”. Fufu, jelo koje uživa široku popularnost, priprema se od korjenastog povrća poput slatkog krumpira ili kasave, koje se kuha i zatim pasira. Nasuprot tome, banku, koji se često služi kao prilog, izrađuje se od kukuruza ili prosa. Oba su jela bogata hranjivim tvarima i daju vitalnu energiju potrebnu za svakodnevne napore. Uz žitarice, mahunarke, uključujući kikiriki, grah i slanutak, igraju ključnu ulogu u prehrambenoj praksi zapadne Afrike.
Izvanredna uvrštenost mahunarki u svakodnevne obroke može se pripisati njihovom značajnom sadržaju proteina i vlakana. Obično se dodaju juhama ili varivima, kao što se vidi u jelima poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Kulinarska tradicija istočne Afrike, koju karakterizira vlažna klima pogodna za uzgoj raznolikog voća i povrća, predstavlja živopisan niz svježih proizvoda.
Na primjer, u Keniji se uobičajeno jelo od kukuruza “ugali” poslužuje uz izbor mesa i povrća. Uz to, prevladava praksa konzumiranja svježeg voća kao što su mango, ananas i papaja—često putem cijele konzumacije ili cijeđenja soka—s obzirom na njihovu izobilje. U sjevernoj Africi, povoljni klimatski i zemljišni uvjeti olakšavaju uspješan uzgoj aromatičnog bilja i začina, obogaćujući prehranu koja je raznolika i ukusna.
Lokalna kuhinja primjer je jela kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhani obrok koji se priprema u prepoznatljivom loncu.
Osnovni sastojci poput janjetine i piletine obično su uključeni, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta doprinose složenosti i bogatstvu ove gastronomske ponude. Bujne tropske šume središnje Afrike daju raznoliku ponudu hrane koja igra vitalnu ulogu u regionalnoj kuhinji. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, kao i lišće koje se koristi u juhama i varivima.
Dobro poznato jelo koje se naziva “gulaš” spaja raznovrsno meso i povrće, često obogaćeno domaćim biljem i začinima, dajući bogate okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim toga, naglasak na prehrani diljem Afrike naglašava nužnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka.
