Veza koju dijele svekrva i snaha nerijetko pokazuje složenost i zamršenost, a društvene mreže prepune su brojnih ispovijesti na tu temu. Danas predstavljamo jedan takav račun.
Po povratku kući nakon 8-satnog radnog dana, s ulaza se oglasim: “Hej ljubavi, što je danas za ručak?” Međutim, odgovora nema. Pokušavam ponovo dobiti svog muža iz hodnika, ali i dalje nema odgovora. Ulaskom u kuhinju otkrivam prisutnu svekrvu. Vrijedi napomenuti da ona živi 10 kilometara od nas. Kad sam se raspitao gdje joj je sin, ona je odgovorila: “ZNAŠ.
Njezine izjave u meni su unijele osjećaj neizvjesnosti, nakon čega je primijetila: Svaki dan ti marljivo priprema ručak, a danas sam predložila da on napravi pauzu, provede malo vremena s djecom, a ja preuzimam odgovornost da ti pripremim ručak u njegovoj odsutnosti. Nadalje, svojim poslom i zaradom preživljavam cijelu obitelj, a dogovoreno je da će moj suprug čuvati djecu i spremati ručak jer on nema drugih obaveza. U ovom trenutku nisam siguran kako obraditi te osjećaje.
BONUS TEKST:
Zamršena i raznolika kulinarska baština Afrike stoljećima je oblikovana mnoštvom kultura, geografskih obilježja i klimatskih uvjeta. U središtu afričke prehrane leži široka lepeza sastojaka lokalnog porijekla, na koje značajno utječu različita klima i običaji određenih regija. Na primjer, u zapadnoj Africi klima se kreće od tropske do sušne, što rezultira prehranom koja se pretežno sastoji od žitarica poput kukuruza, prosa i sirka.
Obično se ove žitarice pretvaraju u esencijalna jela poput “banku” i “fufu”. Fufu, jelo koje uživa široku popularnost, priprema se od korjenastog povrća, uključujući slatki krumpir ili kasavu, koji se kuhaju i zatim pasiraju. S druge strane, banku, koji se obično služi kao prilog, izrađuje se od kukuruza ili prosa. Oba su jela bogata hranjivim tvarima i daju energiju potrebnu za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, igraju ključnu ulogu.
Pohvalno je uvrštavanje mahunarki u svakodnevne obroke, prvenstveno zbog značajnog sadržaja proteina i vlakana. Obično se dodaju juhama ili varivima, poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočnoafričke kulinarske tradicije, koje karakterizira vlažna klima pogodna za uzgoj raznolikog voća i povrća, predstavljaju bogat izbor svježih namirnica. U Keniji, na primjer, uobičajeno jelo od kukuruza “ugali” obično se poslužuje uz niz povrća i mesa.
Osim toga, praksa konzumiranja cijelog voća ili cijeđenja soka prevladava za svježe sorte poput manga, ananasa i papaje, kojih ima u izobilju. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti koji se nalaze u sjevernoj Africi potiču uspješan uzgoj aromatičnog bilja i začina, poboljšavajući prehranu koja je i raznolika i bogata okusom. Lokalnu kulinarsku tradiciju karakteriziraju jela kao što su couscous, napravljen od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhano jelo pripremljeno u prepoznatljivom loncu.
Tipično se pojavljuju bitne komponente poput janjetine i piletine, nadopunjene začinima uključujući kurkumu, kumin i cimet, koji doprinose dubini i bogatstvu ovih kulinarskih remek-djela. Bujne tropske šume središnje Afrike nude raznoliku ponudu hrane koja igra ključnu ulogu u kuhinji regije. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, kao i lišće koje se koristi u juhama i varivima.
Dobro cijenjeni kulinarski pripravak koji se naziva “gulaš” uključuje raznovrsno meso i povrće, često obogaćeno domaćim biljem i začinima, što kulminira bogatim okusima i značajnim nutritivnim prednostima. Osim toga, naglasak na prehrani diljem Afrike naglašava nužnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja sastojaka iz lokalnih sredina.
