S privođenjem se iz prve ruke susreo i proslavljeni pjevač Zdravko Čolić koji je otvoreno ispričao svoj događaj. Pripovijeda da je tijekom 1980-ih donio odluku da se otisne u poslovne vode. Međutim, nesretne okolnosti dovele su do toga da je postao predmet istrage suca, što je rezultiralo stvaranjem spisa koji dokumentira postupak.
Čoliću je nakon privođenja određena jamčevina radi obrane. Primarni razlog pritvaranja je stjecanje deviza. Nakon njegova uhićenja u Ohridu, saznalo se da osim menadžerske uloge ima i investicije u sektoru telekomunikacija. Pjevač je pojasnio da je sredstva od kredita pretvorio u stranu valutu jer se to u Makedoniji pokazalo povoljnijim u odnosu na Beograd i Zagreb. Prije ovog događaja njegov skromni pothvat ostao je skriven od šireg puka. Iskustvo koje sam doživio bilo je sve samo ne ugodno.
U albanskim selima pojedinci su se bavili otkupom deviza, zbog čega me je stalno netko pratio. Pobudilo je sumnju da sam tamo bio u veljači, u vrijeme kada koncerata i turista nije bilo. Bio sam opterećen teškim kaputom koji je podsjećao na pjesmu Bijelog dugmeta, a oni su željno iščekivali priliku da mi zaplijene sve devize. Srećom, Ante Marković je na kraju ipak proveo legalan otkup deviza, a da sam čekao samo osam mjeseci, potpuno bih izbjegao to uhićenje. Radilo se isključivo o novcu, bez upletenosti u bilo kakve nezakonite radnje, kako je naglasio Čolić.
Također je podijelio kako su ljudi reagirali na ovu konkretnu situaciju. Po dolasku odmah su me otpratili u ured uvaženog načelnika, koji se prema meni odnosio s najvećim poštovanjem. Prije nego što su me poslali u hotel na prijeko potreban odmor, ljubazno sam dobio hranu u obliku vode i ukusnog hamburgera. Sljedećeg sam se dana vratio na razgovor koji je trajao cijeli dan, započeo u osam ujutro i završio u osam navečer. Iako je postojao osjećaj zatvorenosti, postojala je i određena razina popustljivosti.
Tri dana kasnije predsjednik sudskog vijeća pustio me je na slobodu, a ja sam se hrabro branio. Tijekom suđenja dolazili su i odlazili razni promatrači, neki su prisustvovali uvodnim riječima, drugi odlazili prije početka obrane, a nekolicina se pojavila samo radi podizanja optužnice. Usred postupka, pojedini pojedinci iz gomile bi povikali: “Kriv je, osudite ga!” dok bi drugi uzvikivali: “Gdje ćemo nabaviti devize ako ga osude?” U konačnici, predloženo je da Ante Marković donese zakon koji bi olakšao stjecanje deviza.
