Stanovnici jednog sela u blizini Kuršumlije ostali su u nevjerici kada su usred hladnog dana, na snijegom prekrivenom putu, ugledali zmiju koja se polako kretala prema obližnjem šumarku.
Prizor je, prema njihovim riječima, izgledao nestvarno — bijeli pejzaž, mraz, pahulje koje padaju, a među njima vijuga zmija, što je samo po sebi izuzetno rijetka pojava u ovom dijelu Srbije.
Mještani kažu da se takvo nešto „ne pamti“ i da su odmah počela nagađanja o tome šta bi to moglo značiti. U narodnom vjerovanju, zmija se oduvijek smatrala posebnim bićem, simbolom mudrosti, promjene, ali i upozorenja. Kada se pojavi u neuobičajeno vrijeme, kao što je zima i snijeg, ljudi vjeruju da nosi neku važnu poruku.
Stariji ljudi iz Kuršumlije kažu da su od svojih predaka čuli kako je „zmija u snijegu znak promjene vremena, ali i velikih preokreta u ljudskim životima“. Prema tom tumačenju, priroda šalje upozorenje da dolazi period nestabilnosti – ne samo vremenske, nego i društvene. „Kad zmija zimi izađe, nije samo priroda zbunjena, već i svijet oko nas“, kaže jedna starija mještanka.
Drugi pak smatraju da pojava zmije u hladnom periodu može značiti da će doći do nečeg neuobičajenog – bilo dobre vijesti, bilo iznenadne promjene u životu onoga ko je vidi. U nekim dijelovima Balkana vjeruje se da ako čovjek vidi zmiju kad joj nije vrijeme, to znači da mu se „otvara put“, da će doživjeti duhovni rast ili otkriti neku skrivenu istinu.
S druge strane, ima i onih koji smatraju da je zmija u snijegu loš znak. Po starim predanjima, to može najavljivati bolest, sukobe u porodici ili dolazak teške godine. U narodnim pričama često se spominje da je „zmija što zimu ne spava“ znak narušene ravnoteže u prirodi, što se kasnije može odraziti i na ljude.
Biolozi, međutim, daju sasvim drugo objašnjenje. Oni kažu da je moguće da zmije, ako je zima blaga ili ako dođe do naglog zatopljenja, na kratko izađu iz svojih skloništa. Toplina sunca može ih probuditi, ali one vrlo brzo ponovo potraže zaklon kada temperatura padne. Ipak, iako prirodno objašnjenje postoji, narodno vjerovanje i dalje ima snažan utjecaj, posebno u seoskim sredinama gdje se tradicija prenosi s koljena na koljeno.
Zanimljivo je i to da se zmija u narodnoj simbolici često povezuje s kućnim duhom, zaštitnicom doma i ognjišta. U mnogim srpskim i bosanskim krajevima vjeruje se da svaka kuća ima svoju „zmiju čuvarkuću“ koja donosi sreću, ali i upozorava kada se u domu nešto loše sprema. Zato su pojedini mještani Kuršumlije rekli da ne treba biti uplašen, nego zahvalan što se zmija pokazala, jer možda donosi važnu poruku.
Stari narod bi u ovakvim situacijama obavezno zapalio tamjan, pomolio se i izgovorio nekoliko zaštitnih riječi kako bi se zlo otjeralo, a dobrodošla promjena prihvatila. Danas, iako su vremena modernija, mnogi i dalje vjeruju u snagu ovih običaja.
Kako god bilo, zmija u snijegu ostaje prizor koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Za neke je to čisto prirodni fenomen, za druge neobičan znak koji nosi duboko značenje. A možda je istina negdje između — u spoju prirode i vjere, razuma i tradicije.
U svakom slučaju, mještani Kuršumlije ovaj događaj neće brzo zaboraviti. I dok nauka objašnjava da je zmija jednostavno prevarena vremenskim uslovima, narod i dalje šapuće da je to poruka s neba — da dolazi vrijeme promjena, i da se treba pripremiti na ono što nosi nova godina.
