Neki ljudi vole pričati viceve i vrlo su dobri u tome, ali ovih je dana sve manje fontova finog humora. Šale su nekako nestale u javnom digitalnom prostoru tijekom posljednjeg desetljeća. Evo šale za vas danas.
Pita Mujo jednog dana ženu Fatu:
– Što slikaš da se opustiš kad vičem na tebe?
– Idem čistiti kupatilo – mirno će Fata.
“Kakve koristi vam to donosi?”
A Fata odgovori:
“Koristim tvoju četkicu za zube da je očistim!”
BONUS TEKST :
Najsloženiji organ ljudskog tijela također je jedna od najvećih misterija prirode: mozak. Snažan s otprilike 86 milijardi neurona, upravlja svakom mišlju, osjećajem, vidom, zvukom, mirisom, okusom, osjetom i radnjom. Čak i uz sve što se zna iz napretka znanosti, istraživanja su još uvijek podijeljena oko toga što ovaj izvanredni organ može učiniti.
Ipak, ono što znamo više je nego dovoljno da pobudi strahopoštovanje samim svojim potencijalom. Jedna od najfascinantnijih značajki mozga je plastičnost, što je drugo ime za njegovu sposobnost nevjerojatne prilagodbe.
Ovaj pojam opisuje sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava kao odgovor na nova iskustva, učenje ili ozljedu. Mozak stoga nije fiksiran; uvijek se razvija i transformira kroz naše živote. Na primjer, učenje novog jezika ili sviranja instrumenta rezultira stvaranjem novih neuronskih veza i snage onih koji su već prisutni što nam omogućuje da s lakoćom postignemo više.
Neuroplastičnost nije najmanje važna od njegovih primjena i bavi se oporavkom nakon moždanog udara ili druge ozljede mozga jer, kao što se sjećamo, mozak može redefinirati svoje funkcije kako bi nadoknadio štetu. Također je relevantna za tako zanimljiv organ kao što je mozak njegova sposobnost sanjanja. Javlja se tijekom REM faze sna što također pokazuje visoku aktivnost mozga — naime većina procesa dok sanjamo slična je onima kad smo budni.
Mnogi istraživači sugeriraju da je sanjanje važno za konsolidaciju pamćenja i učenje jer tijekom njega ljudi mogu obrađivati informacije dobivene tijekom dana snom; mnogi drugi ljudi imaju lucidne snove, u kojima shvaćaju da sanjaju i mogu kontrolirati.
Fenomen baca svjetlo na ono što bi moglo biti neka uglavnom neistražena područja uma, ali kod ljudi ovaj organ teži samo oko 2% njihove ukupne tjelesne težine, trošeći približno 20% energije.
Ova znatna potrošnja energije rezultat je održavanja zamršenih neuronskih zadataka. Mozak troši oko 10,5 vata energije dok je budan, što je samo po sebi vrlo znakovito. Noću je razina potrošnje dovoljna za napajanje male LED žarulje. Takva nevjerojatna potrošnja energije naglašava proždrljiv apetit koji od njega zahtijeva optimalna funkcija mozga. Razlog za ovo povećanje je taj što ostaje aktivan, ne samo tijekom budnih sati, već i tijekom spavanja održavajući rad osnovnih tjelesnih funkcija i omogućavajući snove.
Um je odličan u stvaranju iluzija, kao što to ilustriraju optičke iluzije. Do njih dolazi zbog načina na koji se vizualne informacije obrađuju u našem mozgu. Kada je netko izložen optičkoj iluziji, njegova vizualna područja pokušavaju pronaći smisao u slikama koje ne prenose nikakvo značenje ili su dvostruke u interpretaciji, što može dovesti do pogrešaka u percepciji.
Ovo otkriva mnogo o našem umu, uzorcima koji traži i koliko ga je lako prevariti. Traženje uzorka također se opaža u drugim osjetilnim iskustvima kao što je sluh gdje mozak može čuti zvukove ili glasove u tihoj prostoriji. Osim što je sjedište našeg intelekta, mozak također služi i kao sjedište emocija.
Limbički sustav, posebno amigdala i hipokampus, važni su za regulaciju emocija i pamćenja. Amigdala obrađuje emocije poput straha i ljutnje, dok hipokampus pomaže u stvaranju novih sjećanja i stavljanju emocija u njih.
Osjetite taj miris koji vas tjera na prisjećanje na tu posebnu osobu jer mirisi, pogađajući limbički sustav, čine to jako. Druga stvar je da su ovi emocionalni moždani centri (iako se nekada smatralo da su neka vrsta pahuljica) zapravo podloga za naš opstanak. Brzi odgovori na prijetnje i brzi odgovori u cilju njegovanja društvenih veza. Umjetna inteligencija učinila je mnogo za nas u smislu tehnološkog napretka, posebice u pogledu načina na koji gledamo na mozak.
Pomoću umjetne inteligencije istraživači grade modele neuronske mreže koji repliciraju načine obrade informacija u ljudskom mozgu, olakšavajući ne samo razvoj novih tehnologija nego i funkcioniranje našeg mozga. Na primjer, algoritmi koji se koriste u tehnologiji prepoznavanja lica inspirirani su načinom na koji ljudski mozak obrađuje i prepoznaje lica.
