Ispovjesti na društvenim mrežama su postale veoma popularne . Često ljudi dijele svoja iskustva , bilo da su pozitivna ili negativna. U nastavku današnjeg članka vam donosimo ispovjest jedne žene. Ostanite do kraja.
Za mene je odmor u Sutomoru predstavljao mir, opuštanje i jedinstveno iskustvo koje sam podijelio samo sa svojom kćerkom. Svake godine, bez greške, vraćali bismo se 18 uzastopnih godina. Stalno smo iznajmljivali istu sobu u istoj kući od istog domaćina, Slaviše. Susretljiv i ljubazan pojedinac, imao je dozu humora koja ga je zavoljela svim gostima, koji su prepoznali i cijenili njegov karakter. Naša naklonost prema njemu nije bila ništa drugačija. On je utjelovio ono što bi se moglo nazvati “uzornim domaćinom”. Međutim, moja se percepcija dramatično promijenila tog kobnog kolovoza, kada je razlika između istinske gostoljubivosti i zlonamjernosti postala bolno očita.
Sredinom kolovoza, moja kći i ja, tada punoljetna, stigle smo kao i obično. Slaviša nas je dočekao s prijateljskim osmijehom, pazio na naše kofere i raspitivao se kako smo dobro, kako radim i kako godine prolaze. Njegova toplina i vedro ponašanje bili su očiti kad je razigrano primijetio: “Ti si mi kao obitelj, Verice!” Taj je osjećaj odjeknuo u meni, jer sam se doista osjećao sigurno u njegovoj prisutnosti. Ispod iste terase zajedno smo ispijali kavu, dijelili zapažanja o turistima i razmjenjivali kulinarske recepte. Čak je imao smisla kuhati nam kavu i dostavljati je na naša vrata svako jutro kao lijepu gestu.
Jedna noć sve je promijenila. Cijelo ljeto nije bilo naznaka da su promjene na pomolu. Prvih deset dana prošlo je na svoj način – odlasci na plažu, lagane šetnje, večernji izlasci na sladoled, dok se kći družila s prijateljima, a ja na terasi, zadubljena u knjigu. Slaviša bi dolazio povremeno, a naši razgovori bi trajali svega pet minuta i to je bio opseg naše interakcije.
Jedne noći, nešto iza ponoći, kucanje na vratima prekinulo je tišinu. Nagađao sam da je možda moja kći nešto ostavila ili da je drugi gost došao greškom. Kad sam otvorio vrata, ostao sam potpuno ravnodušan zbog šoka koji je uslijedio.
Slaviša je stajao ispred mene, potpuno razgolićen. Prvo sam se zatekao u nevjerici, siguran da sigurno sanjam. Njegove oči nisu otkrivale sram niti svijest o svojim postupcima, samo uznemirujuću, mračnu odlučnost. Pokušavajući se nasmiješiti, tiho je rekao:
“Veris, svjestan sam tvoje usamljenosti i osjećaja usamljenosti. Došao sam ti pružiti nešto što s pravom zaslužuješ.”
Krv mi je navrla u glavu, zbog čega su mi ruke ostale nepomične. U nedostatku snage da se obranim ili suprotstavim njemu, pribjegla sam tome da mu zalupim vrata u lice. Nakon što sam ga zaključao tri puta, sjeo sam na krevet, drhteći.
U susjednoj sobi spavala je moja kći. Iako sam htio izbjeći izazivanje panike, primijetio sam da je i ona zatečena. “Je li sve u redu?” pitala je. Odgovorio sam: “Da, to je bio samo slučaj da je netko greškom tipkao.”
Te noći uopće nisam mogao zaspati. Obuzeo me osjećaj izdaje, izdaje i odbačenosti. Osoba koju sam poznavala 18 godina – netko koga sam gotovo smatrala prijateljem – iskoristila je moje povjerenje i udobnost svog doma da mi pristupi na krajnje odvratan način.
Povjerenje koje je ostalo neuzvraćeno. Ujutro se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Poslužio me kavom i s osmijehom me upitao – što me samo dodatno razbjesnilo – “Jesam li te probudio sinoć?” Odlučio sam ne odgovoriti i jednostavno zatvorio vrata.
Bio sam u nedoumici što treba učiniti. Trebam li nastaviti s prijavom incidenta? Trebam li odmah otići? Osjetila sam osjećaj srama, kao da sam ja odgovorna za njegov neočekivani upad dok sam bila potpuno gola.
- Odlučio sam ostati još jednu noć — posljednju — i više se nikada nakon toga ne vratiti u tu kuću. Te sam večeri stavila ključ u njegov poštanski sandučić, pokupila svoje stvari i otišla bez pozdrava prvim jutarnjim vlakom.
Dugo sam godina šutio o svojim iskustvima, aktivno se štiteći od razmišljanja o njima. Međutim, jednog sam dana saznala za još jednu ženu iz Srbije koja je prošla slične muke i koja je također odlučila šutjeti. Ovo me otkriće potaknulo da nešto poduzmem i podijelim svoju priču. Ova situacija nije izolirani incident; odražava širi obrazac. Šutnja koju žene održavaju kada su suočene s takvim iskustvima stvara prepreku, dopuštajući tim muškarcima da djeluju bez ograničenja.
