Život može biti prilično nepredvidljiv, s nekim pojedincima koji žive kratko, dok drugi uživaju u dugovječnosti. Izbori koje ljudi donose u vezi sa svojim zdravljem mogu biti od ključne važnosti, jer neki daju brigu o sebi kao prioritet, dok je drugi zanemaruju. Danas dijelimo nevjerojatnu priču o jugoslavenskom glumcu koji se nekoliko puta suočio s kliničkom smrću i pojavio se da ispriča priču.
Radko Polič, istaknuta ličnost jugoslavenskog i slovenskog kazališta, susreo se s nesvakidašnjim iskustvom umiranja i povratka u život u četiri različita navrata, ali se suočio s odbijanjem svojih vršnjaka. Svojim izvanrednim talentom Polič je dao značajan doprinos u gotovo 60 hvaljenih filmova, ostvario više od desetak nezaboravnih televizijskih nastupa i ostvario više od sto dojmljivih uloga u radio dramama.
U svojim memoarima, objavljenim prije nekoliko godina, Radko je istražio zamršenosti svog burnog života. Značajno, zadržao je svoj identitet Jugoslavena do svojih posljednjih dana, unatoč javnom negodovanju.
Kontinuirano oslanjanje na kisik nije mi problem; međutim, moram zapamtiti da udahnem svakih šest sati kako bih osigurao da lijek učinkovito dopre do mojih pluća i omogući im pravilan rad. Srećom, srce mi je trenutno u izvrsnoj formi, a zanimljivo je da držim rekord s osam stentova u Sloveniji.
Nažalost, moja su pluća pretrpjela značajnu štetu zbog moje prethodne rutine pušenja 4-5 kutija cigareta dnevno. Iako sam tijekom pauza za kavu uspio smanjiti unos na samo jedno pakiranje, šteta je već bila nanesena. Uz probleme koji su utjecali na moje srce i pluća, suočio sam se s dodatnim komplikacijama koje su dovele do moje smrti četiri puta u proteklih sedam godina.
Kako je rekao, svoje postojanje dugujem izuzetnom trudu onih koji su me za dlaku uspjeli spasiti. Najteža muka dogodila se prije dvije godine dok sam stanovao u prizemnom stanu. Tog sam se jutra probudio boreći se za dah, očajnički se boreći da udahnem. Skupivši posljednje zalihe svoje snage, otvorio sam prozor i posegnuo za telefonom u pokušaju da nazovem hitnu.
Nažalost, moji su se pokušaji pokazali uzaludnim jer sam podlegao rukama smrti. Srećom, moj susjed koji je stanovao iznad mene nekako je postao svjestan moje situacije i požurio dolje da je pogleda. Nakon što me otkrila kako visim iznad prozora, odmah je nazvala hitnu pomoć, koja je zatim požurila u moj stan u pokušaju da me reanimiraju. Unatoč hrabrim pokušajima, oni su bili neuspješni, pa sam prebačen u Urgentni centar, gdje sam zapanjujuće oživio.
Ovaj potresni događaj rezultirao je ozbiljnim respiratornim problemima, što je dovelo do značajnog pada u funkciji mojih pluća. Unatoč sveobuhvatnoj skrbi u Kliničkom centru u Ljubljani, postizanje potpunog oporavka ostalo je nedostižno, zbog čega sam se morao oslanjati na potporu kisikom. Da povećam ionako težak teret, suočio sam se s još jednim kritičnim incidentom mjesec i pol kasnije, još jednom za dlaku izbjegavši smrt. Posljedično, od mene se traži da udišem lijek svakih šest sati kako bih kontrolirao svoje stanje. Nakon što se četiri puta susreo s kliničkom smrću, glumac je jednom razmišljao o pojmu zagrobnog života, naposljetku ga smatrajući besmislenim – pukom izmišljotinom.
Ono što mi je ostalo u sjećanju je da bi mi se svaki put kad bih se suočio sa smrću misli okrenule na: “Majko, ja odlazim.” Odvila bi se dramatična scena. Ipak, nakon oživljavanja, kao da sam dobio novi život. Tijekom tih slučajeva, jasnoća je prolazna. Potrebno je otprilike trideset minuta da vam se osjetila vrate i doista se osjećate kao novi početak.
Dok promatrate ljude koji vas okružuju, obuzima vas osjećaj zbunjenosti zbog međuigre svjetla, sjene, njihovih gesta i stvari koje govore. Polako, kako vrijeme prolazi, počinjete shvaćati da ste dobili novi početak. Nalikuje iskustvu djetinjstva. Sada shvaćam što znači biti rođen. Tijekom ovog putovanja, svjetlina se pretvara u mučno prigušeni osjećaj.
Nanosi patnju. Osim toga, vaše okruženje vam je potpuno nepoznato. Sve, uključujući vaš identitet i mjesto boravka, ostaje nejasno. Nakon nekoliko sati, dijelovi slagalice počinju se slagati – “Ja sam Radko i nalazim se u bolnici”, ispričao je u intervjuu za Mondo. Svaka uzastopna smrt dovodi do jednoličnog ponavljanja događaja.
Bez obzira na to je li se pojedinac ranije suočio sa smrću, iskustva ostaju dosljedna. Tijekom mog posljednjeg susreta sa smrću, oživio sam nakon duljeg napora. Moj odlazak dogodio se između 5 i 6 ujutro, a cijeli dan su se nemilosrdno trudili da me vrate. Pokazalo se da je to bio izazovan pothvat. Bilo je zabrinutosti u vezi s mogućim oštećenjem mozga.
Već drugi ili treći dan počeli su mi se obraćati kao da sam dijete. Iako sam potvrdio svoju svijest o svom identitetu i okolini, nastavili su pažljivo postupati sa mnom, zabrinuti zbog mogućih posljedica produljene izloženosti drugoj strani. Ipak, moje mentalne sposobnosti ostaju oštre u ovom svijetu živih, unatoč znatnom padu mog fizičkog stanja. Polič, uvijek transparentan, dijelio je te specifičnosti.
U potpunoj suprotnosti s uobičajenim pogrešnim predodžbama, cijeli se njegov život nije odvijao pred njim u trenu; nego je iznenada prekinula u tom točnom trenutku. Glumac se osvrnuo na prolaznost smrti, istaknuvši da se ona događa u samo nekoliko sekundi. Međutim, postoje slučajevi u kojima ljudi mogu doživjeti kratki prekid života koji traje jednu, dvije ili tri minute.
U ovom trenutku svi osjetilni inputi naglo nestaju, kao da su besprijekorno isprepleteni. Zvukovi se stapaju, blijede uz sve slabiju svjetlost. Polako, sve se topi u tami. U tom kratkom trenutku, smrt brzo dolazi, signalizirajući zaključak, opraštajući se. Radko Polič, čovjek čiji je život pun nevjerojatnih događaja koji bi se bez muke mogli pretočiti u impresivan film, jednom se našao u središtu pokušaja atentata.
Ovaj događaj zbio se u njegovoj rezidenciji tijekom 1990-ih, a upravo mu je navika pušenja cigareta na kraju spasila život. Fascinantan obrat dogodio se dok sam bio u njegovom domu, duboko usredotočen na određeni zadatak, s cigaretom koja mi je visjela iz usta. Teško je dokučiti, ali ta se cigareta pokazala kao moj zaštitnik.
Nisam ga još ni zapalio kad mi je neočekivano ispao iz usta dok sam pregledavao neke materijale. Kad sam se sagnuo da ga uzmem, iznad mene se dogodio neobičan događaj koji je podsjećao na filmski trenutak. Zrakom je odzvanjao neobičan zvuk, različit od svega što sam ikada doživio.
