Svetlana Bojković, poznata je naša glumica, proslavila se brojnim nastupima u domaćim filmovima i televizijskim serijama. Najveću slavu je stekla ulogom u seriji Bolji život. Ipak, njezin privatni život obilježen je velikim preokretima.

Nakon smrti prvog supruga 1993. godine, Cece Bojković ponovno je pronašla ljubav s drugim suprugom Mucijem, koji je nažalost preminuo 2004. Cece je 2011. godine ušla u treći brak, ovoga puta s diplomatom Slavkom Kruljevićem. Rođena u Zemunu 1947. godine, Svetlana Ceca Bojković prve je godine provela na Vračaru. Otac Cvetko Bojković služio je kao časnik i geodet u Vojnogeografskom institutu u Beogradu, dok se majka Vera posvetila domaćinstvu. Cvetko je bio iz Kumanova, a Vera je bila rodom iz Knjaževca.
Po završetku školovanja na Kraljevskoj vojnoj akademiji, Cvetko se nakon susreta s Verom preselio u Beograd. U iskrenom intervjuu priznala je strogi odgoj koji su nametnuli njezini roditelji, kojima je prioritet bio njen razvoj kao osebujne osobe. Njihov dom funkcionirao je prema strogom rasporedu koji je određivao vrijeme obroka, rutine spavanja i razdoblja učenja. Osvrćući se na svoje ranije godine, Svetlana je prenijela svoju težnju da se bavi glumom kao način da se oslobodi strukturirane i disciplinirane atmosfere koja je karakterizirala njihov obiteljski život.
Pokazujući žarki entuzijazam za klavir od ranog djetinjstva, potom je uz standardno osnovno obrazovanje upisala i glazbenu školu. Kako je akademski napredovala, pohađala je 4. beogradsku gimnaziju, koncentrirajući se na prirodoslovno-matematički nastavni plan i program dok je istovremeno pohađala glazbeni smjer u srednjoj glazbenoj školi.
Osvrćući se na svoje djetinjstvo, jednom je primijetila svoju intrinzičnu motivaciju i vitalnost. Istaknula se u oba akademska okruženja, s ponosom primivši cijenjenu Vukovu nagradu kao jednu od njezinih prvih dobitnica.
Njezina strast prema glumi bila je vidljiva od malih nogu. Počelo je čestim odlaskom u Marionetsko kazalište, a potom i u “Kazalište Boško Buha”. Kako je sazrijevala, proširivala je svoje interese baveći se serijama koje su intrigirale odraslu publiku.
Tijekom godina u osnovnoj i srednjoj školi aktivno se bavila dramskim programima, usavršavajući svoje vještine i talente. Još kao učenica u srednjoj školi posvetila se organiziranju istaknutog recitala koji je pokazao sposobnosti svoje škole u konkurenciji s drugim institucijama u Beogradu.
Sa 16 godina započela je karijeru u Amaterskom pozorištu “Dadov”, a potom je nakon studija upisala Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Ovaj izbor bacio je njezine roditelje u očaj, jer bi joj njezini akademski uspjesi lako jamčili prijem na bilo koji drugi fakultet bez potrebe za prijemnim ispitom.
Prije pregleda, vodstvo i podršku glumica je dobila od svog tadašnjeg dečka Miloša Žutića. U tom je razdoblju započela njezina nevjerojatna ljubavna priča.
Pod vodstvom profesora Predraga Bajčetića uspješno je izborila svoje mjesto na Akademiji, a na drugoj godini studija već je dobila svoju prvu kazališnu ulogu.
Njihova su se putovanja ukrstila dok je tražila prijem na akademiju, tijekom čega joj je on ljubazno pomagao u pripremama za prijemni ispit. S vremenom je njihova veza procvjetala, što je naposljetku dovelo do njihovog braka tri godine nakon toga.
U tom konkretnom pogledu činilo se da se događaji odvijaju ubrzanom brzinom. Samo dvije godine nakon upisa na Akademiju ukazala mi se izvanredna prilika da se kao stalni član pridružim ansamblu Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Ovu iznimnu odluku donio je Bojan Stupica još dok sam bio student! Godina 1968. bila je za mene posebno plodna, jer sam imao čast nastupiti na sedam premijera.
Osim toga, doživjela sam svoju osmu premijeru koja je imala značajno osobno značenje: udaju za vrsnog glumca Miloša Žutića. Nakon toga uspješno sam završio studij 1970. godine, a neočekivano sam krajem 1972. godine proslavio rođenje kćeri Katarine, od milja zvane Kaja. Tijekom najave dolaska ispričala je kako je tijekom trudnoće nailazila na izazove.
“Težnja da prihvatim majčinstvo bila je duboko ukorijenjena u meni, ali sam se suočavala s poteškoćama u ranijim trudnoćama. Stoga sam, saznavši za svoju sadašnju trudnoću, smatrala to svetim darom. Obuzeo me neodoljiv osjećaj radosti. Tijekom cijele trudnoće zadržala sam samo pozitivne misli, a iskustvo rađanja pretvorilo se u transcendentan događaj. Doista, ne postoji ništa što bi se moglo mjeriti s neizrecivi trenutak kada sam prvi put čula dragi plač moje voljene Kaje”, istaknula je.
Na trećoj godini školovanja stupila je u brak sa osam godina starijim prvim suprugom Milošem. Udala sam se sa dvadeset i jednom godinom za Miloša. Iako je naša mladenačka nezrelost pridonijela padu našeg bračnog odnosa, snaga naše ljudske povezanosti je opstala.
Ta je veza trajala sve do njegove smrti 1993. godine u pedeset i četvrtoj godini života, iako smo oboje sklopili nove brakove – ja s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on s glumicom Ognjankom Ognjanović, s kojom je dobio sina Đorđa. Unatoč takvom razvoju događaja, Miloš i ja smo zadržali iznimno blisku vezu. Miloš je, nažalost, na kraju pao kao žrtva teške bolesti.
Od svoje osamnaeste godine do svoje trideset pete, održavala sam značajan odnos s Milošem, vrijeme koje je odigralo presudnu ulogu u oblikovanju mog identiteta. Naravno, kao i svaki par, susretali smo se s brojnim sitnim i beznačajnim nesuglasicama. Moguće je da su moja iskustva kao žene bila donekle ograničena, s obzirom da je on bio moj prvi ozbiljni partner. Da sam bio stariji i zreliji, moguće je da ne bih odlučio prekinuti brak. No, okolnosti su se tako posložile, primijetila je Svetlana.
Cecina zajednica s Milošem Žutićem došla je do zaključka kada se zaljubila u drugog pojedinca, Ljubomira Mucija Draškića, redatelja. Tada je svom suprugu iskreno izrazila svoje osjećaje u vezi s ovim novim romantičnim interesom.
Moja veza s Mucijem započela je kao rezultat naših zajedničkih iskustava kao uspješne glumice i zrele osobe. Stjecajem okolnosti naša je privrženost procvjetala u vrijeme dok smo bili članovi žirija za nagradu “Bojan Stupica”, što je dovelo do brojnih zajedničkih izleta. U početku smo vodili neformalne razgovore kao puki poznanici, pokrivajući raznolik niz tema, dok sam ja ostao nesvjestan evolucije naših emocija.
U samo jednom danu iznenada sam shvatio svoju ljubav. S obzirom na Miloša i moju posvećenost poštenju, odlučio sam s njim komunicirati transparentno, pazeći da se ne nađem u poziciji koja iziskuje prijevaru. Tijekom 1980-ih postojalo je vrijeme kada su se moji brakovi preklapali.
Prije finalizacije razvoda od Miloša, ušla sam u brak s Mucijem. Naša se ljubav pokazala jačom od bilo kakvih zakonskih ograničenja i formalizirali smo našu zajednicu tek 1990. Muci je pojasnila da je njezin prethodni brak bio sklopljen na sličan način kao što sam ja okončao svoj.