Naša poznata pjevačica Snežana Đurišić je poznata po veoma uspješnoj karijeri. Naime , Snežana se smatra jedno od najboljih pevačica na domaćoj javnoj sceni. Ono što je široj javnosti manje poznata ćinjenica jeste to da je Snežana doživjela veoma značajne tragedije u životu koje su rezultirale borbom s depresijom.
Snežana Đurišić je već duže vrijeme u ljubavnoj vezi sa ginekologom Vanjom Milošević, ali je prije toga prošla kroz velike izazove i tešku bitku nakon gubitka supruga Slobodana Gvozdenovića, s kojim je dijelila 36 godina života.
“U mislima se nisam osjećao potišteno, ali sam prepoznao da nešto nije u redu, jer mi je samoća bila ugodna. Nervirala su me čak i moja djeca i svi koji su se zadržavali u kući dulje od pola sata. Otišla bih na posao i brzo se vratim kući samo da provedem malo vremena sama gledajući serije i igrajući igrice, jednostavno da uživam u samoći”, ispričala je Snežana.
“Doživjela sam gubitak brata, zatim supruga, pa oca. Posebno je težak odlazak supruga, a pomirujući se s ranjivostima koje čovjek posjeduje… Izdržljiva sam, angažirana, agilna, uvijek Dovršavam ono što sam naumio, a sada sam, nakon 36 godina, ostao bez svog partnera. Pitam se – kako je moguće da on više nije ovdje?
“Cijeli mi se život činio kao da se ruši oko mene. Cijelu godinu sam spomen imena moga muža dovodio me do suza. Shvatila sam da moram ostati na mjestu dok ova neodoljiva bol ne prestane. Tada je kolegica koja doživio nešto slično uputilo me na svećenika, a tek nakon mjesec dana, kada me je preplavio taj val tuge, obratio sam se redovniku, nakon tog razgovora. Osjetila sam i olakšanje, obratila sam se psihologu i nakon godinu dana konačno sam osjetila olakšanje”, ispričala je Snežana u emisiji RTS Ordinacija.
“Zahvalan sam što sam uspio proći kroz ovo bez ikakvih lijekova. Razgovor sa svećenikom mi je podigao raspoloženje na sat ili dva, a onda se taj osjećaj olakšanja još više produžio. Uključio sam se u molitvu i razgovor. Pritisak da sam u blizini drugima i da se počnu družiti… To mi je bilo prilično neugodno.
“Pozovem djecu, kažem im da ću spavati, uzeti tablet i baviti se nekim glupim igricama. Pratio sam, i tako je trajalo cijelu noć. No, nisam osjećao strahove… Ovo je krenulo Stvari su se popravile kada sam počela ići na posao i nisam se odmah vratila kući prije nego što sam konačno vidjela čovjeka s kojim danas živim.
