U današnjem članku ćemo se osvrnuti na jedno od najekstremnijih mjesta za život na planeti, grad koji za većinu ljudi predstavlja gotovo nezamisliv spoj hladnoće, izolacije i prilagođavanja prirodi.
Dok su se prethodnih dana stanovnici Srbije i Bosne i Hercegovine žalili na niske jutarnje temperature, mraz i poledicu koji otežavaju svakodnevno kretanje, postoji dio svijeta u kojem se takvi vremenski uslovi smatraju gotovo blagima i prijatnima u poređenju s onim što je tamo uobičajeno.
Riječ je o Jakutsku, gradu smještenom na istoku Rusije, koji nosi neslavnu titulu najhladnijeg grada na svijetu. Ovdje zima ne traje nekoliko sedmica ili mjeseci, već dominira najvećim dijelom godine, oblikujući način života, arhitekturu, navike i mentalitet ljudi koji su odlučili da baš tu ostanu i grade svoje živote.
U pojedinim okolnim selima, poput Ojmjakona, ne postoje klasični toaleti unutar kuća, niti standardna kanalizacija, jer bi se cijevi u takvim uslovima jednostavno zaledile i postale neupotrebljive. Umjesto toga, ljudi su primorani da koriste spoljašnje toalete, čak i kada temperature padaju daleko ispod minus pedeset stepeni.
Zimske temperature u ovom dijelu svijeta prevazilaze sve što većina ljudi može da zamisli. Prosječna januarska temperatura u Jakutsku iznosi oko minus pedeset stepeni Celzijusa, dok su u prošlosti zabilježeni i ekstremi koji ulaze u svjetske rekorde. Najniža izmjerena temperatura u ovom regionu dostigla je čak minus sedamdeset jedan stepen, a taj podatak potiče upravo iz sela Ojmjakon, koje se često navodi kao najhladnije stalno naseljeno mjesto na Zemlji. U takvim uslovima, i najkraći boravak na otvorenom bez adekvatne zaštite može biti opasan po zdravlje.
- Januar se smatra najtežim i najopasnijim mjesecem za stanovnike Jakutska i okolnih naselja. Hladnoća je tada toliko snažna da nezaštićena koža može da utrne za svega nekoliko minuta, a promrzline predstavljaju stalnu prijetnju. Ljudi se kreću oprezno, planiraju svaki izlazak iz kuće i vode računa o svakom detalju, jer greška može imati ozbiljne posljedice.
Da bi uopšte mogli normalno da funkcionišu, stanovnici su tokom decenija prilagodili svaki aspekt svog života surovoj klimi. Stambene zgrade su izuzetno dobro izolovane, a sistemi grijanja rade bez prekida, danju i noću. Često se može primijetiti da kuće i zgrade imaju dvoja ili čak troja ulazna vrata, postavljena jedno iza drugih, kako bi se spriječio nagli prodor ledenog vazduha u unutrašnjost. Ovakva rješenja nisu luksuz, već nužnost bez koje bi život bio gotovo nemoguć.
Na spoljašnjim stepenicama i ulazima često se postavljaju tepisi ili gumene podloge, jer su ulice i trotoari gotovo stalno zaleđeni i izuzetno klizavi. Topla, višeslojna odjeća, krznene kape, debele rukavice i čizme nisu stvar stila ili izbora, već osnovno sredstvo preživljavanja. Bez odgovarajuće opreme, čak i kratka šetnja može biti rizična.
Ekstremna hladnoća ne utiče samo na ljude, već i na savremenu tehnologiju. U Ojmjakonu i sličnim mjestima, mobilni telefoni se često gase čim se iznesu napolje, a baterije se isprazne za nekoliko minuta. Automobili predstavljaju poseban izazov. Oni koji nemaju grijane garaže često uopšte ne isključuju motor tokom noći, jer bi se ujutru suočili s nemogućnošću da vozilo ponovo pokrenu. Motorno ulje se zgušnjava, akumulatori gube snagu, a metalni dijelovi postaju krti usljed niskih temperatura.
Uprkos svemu, Jakutsk danas broji oko 355.500 stanovnika. Većina njih bavi se stočarstvom, ribolovom i poslovima prilagođenim lokalnim uslovima. U reportažama i razgovorima s mještanima, novinare često iznenadi jednostavnost odgovora na pitanje kako izdržavaju ovakvu hladnoću. Mnogi tvrde da im niske temperature više ne smetaju i da su se s vremenom potpuno navikli. Kako kažu, tijelo i um se prilagode, pa ono što bi drugima bilo nepodnošljivo, njima postaje dio svakodnevice.
Jakutsk se nalazi oko 450 kilometara južno od Arktičkog kruga, a tlo ispod grada je trajno smrznuto, bez obzira na godišnje doba. Čak i tokom ljeta, kada temperature mogu da pređu trideset stepeni Celzijusa, zemlja se nikada u potpunosti ne odmrzava. Ova pojava, poznata kao vječni led, utiče na gradnju, infrastrukturu i sve druge aspekte urbanog života.
Iako bi se moglo pomisliti da u takvim uslovima nema insekata, realnost je sasvim drugačija. Zahvaljujući rijeci Leni, na kojoj grad leži, ljeti dolazi do prave najezde komaraca. Ovi insekti dodatno otežavaju život stanovnicima, stvarajući neobičan kontrast između ledenih zima i izuzetno napornih ljetnih mjeseci.
Sve to zajedno čini Jakutsk jedinstvenim mjestom na planeti, simbolom ljudske izdržljivosti i sposobnosti prilagođavanja čak i najekstremnijim uslovima.
