Muzička industrija doživjela je gubitak još jedne značajne figure. Teri Reid, britanski rock muzičar kojeg od milja zovu “Superlungs” zbog svog izuzetno moćnog glasa, preminuo je u 75. godini života.
Objava njegove smrti pogodila je obožavatelje i kolege umjetnike diljem svijeta. Ova je vijest posebno pogodila jer je samo mjesec dana prije bio prisiljen otkazati jesensku turneju, što je bila odluka povezana s komplikacijama koje su proizašle iz njegovog liječenja raka.
U srpnju je putem njegovih kanala na društvenim mrežama objavljena objava u vezi s odgodom koncerata u Britaniji, Irskoj i Norveškoj. Tada je prenijeto da je osjećao razočaranje jer je prethodna turneja bila vrlo uspješna, te je bio istinski nestrpljiv da se vrati na pozornicu – posebice jer je nekoliko gradova uključenih u raspored obilježilo njegove debitantske nastupe. Nažalost, ti planovi su poremećeni.
Terry Reed, koji je rođen 1949. u Cambridgeshireu, započeo je karijeru kao vokal u bendu Peter J and the Jaywalkers prije nego što se brzo etablirao kao solo izvođač. Do 1966. već je preuzeo ulogu predgrupe Rolling Stonesa, a nedugo nakon toga nastupao je uz poznate umjetnike kao što su Kriim, Fleetwood Mac i Jethro Tull. Tijekom tog razdoblja u Londonu, postao je ključna figura unutar glazbene scene – mlada osoba koja je vrvila izuzetnom energijom i bliskim prijateljstvom s Jimijem Hendrixom.
Brojni pojedinci će ga se sjetiti kao osobe koja je odbila priliku s Led Zeppelinom. Kad su Jimmy Page i njegovi kolege iz benda tražili pjevača, Reid je odlučio odbiti prijedlog. Umjesto toga, predložio je Roberta Planta i bubnjara Johna Bonhama, čime je nesvjesno pridonio formiranju jednog od najznamenitijih bendova u povijesti. Usporedna ponuda Dip Perpla također je odbijena, odluka koju nikad nije požalio. U razgovoru za britanski Guardian sa smiješkom je primijetio: “Osigurao sam im pola benda; nije li to dovoljno?
Njegova istinska glazbena putanja bila je savršeno usklađena s njegovom osobnošću – posvećen samoizražavanju, ozbiljan i dosljedno lelujajući na rubu komercijalnog postignuća. Tijekom svoje karijere producirao je sedam albuma, a “Seeds of Memory”, objavljen 1976., ističe se kao izvanredno djelo koje i dalje drži kultni status među ljubiteljima britanskog rocka.
Kako navodi Muzika.hr, unatoč tome što nije dosegao istu razinu slave kao njegovi suvremenici na vrhuncu karijere, njegovo ime izaziva poštovanje: “Rid je možda odbio priliku da postane zvijezda, ali je dosljedno ostao glazbenik u pravom smislu riječi.” (Muzika.hr, kolovoz 2025.)
Njegov početni doprinos iz 1960-ih, posebno izdanje iz 1968. “Bang Bang, ti si Terry Reid”, učvrstio je njegovu reputaciju nevjerojatnog vokalnog talenta. U 1980-ima odustao je od nastupa uživo i usredotočio se na studijski rad, surađujući s poznatim umjetnicima poput Dona Henleya i Marianne Faithfull. Iako je možda bio sporadično tih, njegova je karijera ostala živahna; i The Driver iz 1991. i The Other Side of the River iz 2016. pokazali su da on i dalje ima važne poruke za prenijeti.
U intervjuu za Classic Rock Magazine 2024., Reed je primijetio: “Glazba mi je oduvijek bila igra. Pjevao sam u barovima kao dijete; moj otac je govorio – čini se da si ti jedini pjevač u selu koji nema vodoinstalatera.” Ovom izjavom zaokružio je čitavu svoju filozofiju svojom karakterističnom duhovitošću.
Objava njegove smrti izazvala je brojne reakcije. Gitarist Joe Bonamassa nazvao ga je “jednim od najvećih glasova koje je rock and roll ikada imao”, ističući značajan utjecaj koji je Terry imao na njega i kao mentora i kao pojedinca.
- Uredništvo portala Glas.ba primjećuje: “Odlazak Reeda stvara značajnu prazninu u domeni prave rock glazbe. Usred ere zasićene digitalnim distrakcijama, njegov prirodan stil i iskrena interpretacija služe kao podsjetnik na suštinu koja glazbu čini smislenom.” (Glas.ba, 07.08.2025.)
Ono što je mnogima ostalo nepoznanica je da je Terry ostao predan svojim nastupima do samog kraja. Unatoč narušenom zdravlju, težio je proširiti turneju 2024. na još veću razinu. Iako ga je smrt naposljetku otela, to nije moglo umanjiti naslijeđe koje je uspostavio.
Napustio je ovaj život u prisustvu svoje obitelji, ostavivši svoju ženu Anett da čuva uspomenu na njega. Neće ga se pamtiti po popisu njegovih postignuća, već po njegovom glasu, koji je posjedovao sposobnost razbijanja stakla i rezoniranja s dušom – uvijek dajući prednost vlastitoj umjetnosti nad slavom drugih.
