Ukoliko želite sačuvati ugodan miris svog toaleta , posebno svoje WC školjke, ali se unatoč vašim pokušajima brzo prlja, imamo prijedlog koji vam može pomoći u postizanju dugotrajnog svježeg mirisa. Ovu jednostavnu tehniku koja vam garantuje ugodan miris demonstrirala je na YouTube kanalu JECA SVAŠTARICA, a vjerojatno nećete požaliti ako je isprobate.
Ovaj učinkoviti osvježivač za WC školjku “uradi sam” zahtijeva samo jedan sastojak koji možda prije nije bio razmatran za takvu upotrebu. Majka iz Australije izazvala je veliku pozornost na internetu nakon što je otkrila jednostavnu metodu čišćenja unutar Facebook grupe. Shvatila je da je obična plastična boca napunjena vodom dovoljna za rješavanje upornog mirisa koji se širi iz zahoda.
- Jednaka količina omekšivača mora se staviti u vodu koja se nalazi u boci. Osnovni korak uključuje izdubljivanje čepa boce kako bi se napravio mali otvor; naknadno, boca, osigurana ovim promijenjenim poklopcem, postavljena je unutar spremnika. Prema riječima Australke, ova tehnika osigurava da njezina WC školjka stalno održava ugodan miris, a njezina je preporuka dobila široku podršku brojnih korisnika interneta koji su izrazili svoje zadovoljstvo rezultatima.
Nadalje, neki pojedinci poboljšavaju praksu postavljanjem omekšivača vode izravno u spremnik za vodu. Nakon što je saznala za ovu tehniku, Sadie’s Professional Cleaning Services, tvrtka za čišćenje smještena u Britaniji, priznala je da je njihovo osoblje koristilo ovu metodu dulje vrijeme dok je obavljalo čišćenje WC-a. Tvrtka savjetuje: “U posudu stavite šalicu omekšivača. Deterdžent ima tendenciju taložiti se na dnu, što rezultira neugodnim mirisom pri svakom ispiranju WC školjke.”
Vodoinstalaterski stručnjaci upozoravaju na opasnosti povezane s ovom praksom, ističući mogućnost oštećenja i spremnika i cijevi. Unatoč tome, znatan broj pojedinaca i dalje odabire ovu metodu, budući da se navodi da daje izvanredne rezultate.
BONUS TEKST:
U području Toraja u indonezijskoj regiji Sulawesi postoji izvanredna tradicija poznata kao “živjeti s mrtvima”. Ova praksa podrazumijeva da članovi obitelji budu u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka svojih preminulih rođaka dulje vrijeme nakon njihove smrti.
Jedinstvenost ove tradicije temelji se na dubokom uvjerenju da preminuli nisu u potpunosti prešli iz carstva živih sve dok se ne provede poseban ritual, koji uključuje žrtvovanje vodenog bivola. Ovaj vodeni bivol služi kao kanal za prijenos duša preminulih u zagrobni život. Naime, od obitelji se zahtijevaju značajna financijska sredstva za nabavu bizona, koji se potom žrtvuje u blizini tijela pokojnika.
Posljedično, postoje slučajevi u kojima pojedinci mogu ostati nepokopani dulje vrijeme, ponekad i desetljećima, dok se ne skupi dovoljno sredstava za pokop. Prepoznatljivi konzervans poznat kao formalin koristi se za održavanje fizičkog integriteta preminulih rođaka. Ovaj poseban kemijski sastav inhibira proces razgradnje, čime se olakšava produženo očuvanje ljudskog tijela post mortem.
Posmrtni ostaci preminulih pomno su zaštićeni, s ritualima koji uključuju pranje i odijevanje, što označava duboko poštovanje prema preminulima. Osim toga, rodbina nudi hranu i cigarete kao počast preminulima. Održavane dva puta dnevno, te ceremonije ilustriraju predanost i poštovanje koje se pruža preminulima. Za održavanje čistoće u blizini posmrtnih ostataka, školjka namijenjena za tu svrhu koristi se kao WC.
Ova konfiguracija stvara osebujnu atmosferu u domovima plemena Toraja, gdje prisutnost preminulih rođaka igra ključnu ulogu u svakodnevnom životu, pridajući tako emocionalnu i kulturnu važnost zajednici. Supruge mogu odlučiti sačuvati vezu sa svojim preminulim muževima, simbolizirajući njihovu vjernost i odanost, što odražava njihovo poštovanje. Iako se ova tradicija u početku može činiti neobičnom, ona je duboko ukorijenjena u kulturi Toraja i služi kao dokaz poštovanja prema onima koji su preminuli, kao i uvjerenje u postojanu bit života nakon smrti.
Pleme Dayak provodi ritual poznat kao tivah, koji uključuje ekshumaciju ljudskih ostataka. Ova praksa je, međutim, u značajnoj suprotnosti s onim što se obično primjećuje u mnogim drugim kulturama. Za pripadnike plemena koji žive u regiji Kalimantan ovaj je obred obavezan jer smrt doživljavaju samo kao prijelaz iz jednog carstva u drugo.
Ritual tivahe obuhvaća ekshumaciju posmrtnih ostataka preminulog člana obitelji. Nakon što su kosti iskopane, zajedno se prevoze do mjesta obožavanja poznatog kao Sandung. Vrijeme ovog rituala nije fiksno; nego ga određuje obitelj. Ova ceremonija zahtijeva pažljivu pripremu i posebna financijska sredstva, koja u konačnici olakšavaju pokojnikov odlazak u zagrobni život.
Ovaj ritual omogućuje obitelji da izrazi i naklonost i poštovanje prema umrloj osobi. Ako obitelj odluči ne sudjelovati u ovoj ceremoniji, smatra se da bi duh mogao nametnuti prokletstvo na njih, što bi rezultiralo nesrećom. Pleme Tiwah bavi se neobičnom praksom usmjerenom na čišćenje lubanja svojih preminulih predaka. Poznat kao “njobeng”, ovaj sveti, iako nekonvencionalan ritual označava posebno intrigantan aspekt narativa.
- Tijekom rituala “mengajau” izvodi se pedantan postupak čišćenja predstavljenih lubanja. Članovi plemena vjeruju da će pročišćavanje ovih lubanja rezultirati obilnom žetvom i pružiti zaštitu od zlonamjernih entiteta. Iako trenutno postoji zabrana “mengajau” rituala, pleme se nastavlja baviti praksom čišćenja lubanja, za koje smatraju da posjeduju mistična svojstva.
Pleme Toraja smrt ne doživljava kao mračnu priliku, već kao priliku za slavlje. Prema plemenskim vjerovanjima, dok se fizičko tijelo može raspasti nakon smrti, duh pokojnika nastavlja postojati sve do ceremonije pokopa, koja uključuje ritual koji uključuje vodenog bivola. Ceremonija poznata kao “rambu solo” je okupljanje koje ima za cilj pomoći duhu preminulog na njegovom putu do konačnog počivališta, poznatog kao Pujo. Ovaj događaj karakterizira atmosfera puna veselog smijeha i veselja, a vrhunac je gozba nakon obrednog žrtvovanja stoke.
