Glumica Ljiljana Jakšić u svojoj 52. godini proslavila je dolazak ćerke Darije, koja će kasnije u životu postati samohrana majka. Nažalost, radost ove prilike bila je zasjenjena salvom uvredljivih primjedbi drugih.
Ipak, u nedavnom intervjuu Jakšićeva je ogolila dušu, prenijevši ne samo svoju bezgraničnu radost što je uz nju kćer Dariju, već i razgovarajući o preprekama na koje je nailazila na tom putu. Ljiljana je živela u Prokuplju pored majke, oca i starije sestre. Razmišljajući o svojim ranim godinama, priznaje da je dinamika u njenoj porodici u velikoj mjeri uticala na njeno djetinjstvo. “Atmosfera u kojoj sam odgajana nije bila skladna. Odnosi mojih roditelja su bili zategnuti, što je rezultiralo i njihovim razvodom. Nakon rastave, moja sestra, majka i ja dijelile smo stan, dok je otac ostao u istom gradu, osnivajući novi porodica sa drugom ženom.Razvod je bio nevjerovatno bolan period u mom životu, sjećanja su ostala živa.
Ipak, uspjela sam savladati izazove jer sam kao dijete imala sreću da dobijem ljubav i podršku svoje majke, koja učinilo je moje djetinjstvo zaista izuzetnim. Neizmjerno sam zahvalna na svom odgoju, jer je moja majka bila izvanredna negovateljica koja je svojoj djeci davala prioritet iznad svega. Išla je iznad svega, uvijek bila uz nas. “Smatram da sam privilegovan što sam imao neverovatna majka koja se nije brinula samo o meni, već i o mojoj sestri. Suočena s finansijskim poteškoćama tokom pandemije COVID-19, glumica izražava zahvalnost na neprocjenjivoj podršci svoje starije sestre. Uprkos složenosti razvoda njihovih roditelja i izazovnom okruženju u kojem su se našli, prisustvo njene sestre pružalo je osećaj sigurnosti.
Iako priznaje emocionalni uticaj razvoda njenih roditelja, ona naglašava da je to bio nenasilan razlaz i da su je voleli i majka i otac. Sa svog sadašnjeg stajališta, ona čvrsto vjeruje da nepotrebna patnja proizlazi iz pokušaja da se produži ili spasi prekinuta veza, bilo da se radi o braku ili partnerstvu. Prema njenim riječima, ključ je u hitnom rješavanju i rješavanju nezdravih odnosa umjesto da ih se držimo u nadi da ćemo pronaći lijek ili izgovor za ostanak. Da su njeni roditelji ranije raskinuli vezu, posebno zajedničkim dogovorom o razvodu, mogli su izbjeći uznemirujuće slike i emocije koje su je proganjale u to vrijeme. Na pitanje da li joj je razvod bio traumatičniji ili lakši, Ljiljana je odgovorila: „Sada možemo da nađemo utehu u saznanju da više nećemo da trpimo bolna iskustva, jer imamo sposobnost i nezavisnost da sami rešavamo stvari“. U početku je nedostajala efikasna komunikacija između glumice i njenog oca. Njihov odnos je dobio pozitivan preokret kada je on počeo da izražava svoju naklonost prema njoj i njenoj sestri, što je rezultiralo češćim posetama i pokušajima da održi kontakt. Nažalost, njihova je veza još jednom poremećena zbog komplikacija s njegovom drugom suprugom, što je dovelo do perioda bez komunikacije.
Ovaj obrazac naizmjenične bliskosti i udaljenosti je opstao. Vredi napomenuti da je glumica godinama redovno posećivala skadarlijski lokal. Suprotno uvriježenom mišljenju, ona je pojasnila da nikada nije srela ljubav u tom okruženju, smatrajući to nevjerovatnim. Na pitanje da li se neko ikada zaljubio u nju, ona je potvrdila da se to dogodilo, ali je izrazila razočaranje što to nikada nije uspjelo. Ili je osobi nedostajala potrebna upornost ili nije pronašla način da to ostvari. Ona također priznaje da je možda bila previše zaokupljena poslom ili drugim obavezama da bi primijetila potencijalna romantična interesovanja. Međutim, jedna želja koju je uvijek gajila bila je da postane majka, jer je vjerovala da je to najznačajnije poglavlje u njenom životnom narativu. Boreći se da prihvati činjenicu da možda nikada neće doživjeti radosti majčinstva, uhvatila se u koštac sa svojom dubokom ljubavlju i čežnjom za njom.
Za nju je to što je postala majka simbolizirala krajnji narativ njenog života. Razmišljajući o svojoj prethodnoj vezi, ona priznaje da se njena želja za djetetom nije mogla pomiriti unutar tog partnerstva. U nastojanju da ispuni svoj san, počela je istraživati mogućnost umjetne oplodnje. „Sa 48 godina već sam pet puta pokušala da zatrudnem, neumorno radeći ka svom cilju. Uzimanje porodiljskog odsustva nije dolazilo u obzir; radila sam sve do osmog mjeseca trudnoće. Kako mi je trbuh rastao, morala sam prilagođavati garderobu, birajući opuštenije haljine kako bi je prikrila“, prisjeća se ona. Dragoceni trenuci koje je podelila sa Darijom donose neizmernu radost u Ljiljanino srce, što se vidi i u njenim rečima: „Rečima se ne mogu opisati silne emocije koje su me preplavile kada su Dariju prvi put stavili u moje naručje.
I sljedeći nevjerovatno emotivan trenutak bio je kada sam je odnio do oltara na njeno krštenje. Dok sam je nosio prema oltaru, preplavila me čista ljepota tog trenutka, zaista najizvrsnijeg trenutka u mom životu, na čemu sam mu neizmjerno zahvalna. A onda je stigla i zvanična dokumentacija da je Darijino ime upisano u registar građana doline Save. Jednostavan čin upisa rođenja mog djeteta u službenu evidenciju natjerao mi je suze na oči.
