Glumica Tanja Bošković,danas ima 71.godinu. Tanja je od početka svog pojavljivanja na javnoj sceni , važila za jednu od najljepših žena bivše Jugoslavije. Osim iznimne ljepote, posjeduje i veliki talent koji joj je omogućio uspješnu karijeru u domaćoj kinematografiji.
Međutim, sam talent nije dovoljan; svoja postignuća pripisuje i disciplini koju joj je usadio otac, na čemu mu izražava zahvalnost.
Rođena 27. lipnja 1953. u Beogradu, svoje formativne godine provela je u Aranđelovcu do 17. godine, nakon čega se preselila u Beograd kako bi nastavila studij na Filozofskom fakultetu. Njezin otac Velizar radio je kao gimnazijski ravnatelj i profesor književnosti, što je i njezina majka Ivanka. Osim toga, proslavljena glumica ima i sestru Slavenku.
Bila je učenica srednje škole kojoj je otac bio direktor, a kasnije se osvrnula kako ju je u to vrijeme slavni glumac naučio značajnu životnu lekciju. Ravnatelj bi stajao na ulazu i pregledavao odjeću i dotjeranost učenika. Kako sam često bila ekstravagantna, nosila sam najlonke koje su bile izričito zabranjene. Naravno, otac – redatelj – poslao me kući, što je rezultiralo neopravdanom kaznom – ispričala je nekada proslavljena glumica.
Tanja se prisjeća da je njen otac bio strog i da je u školi imala ista pravila kao i njeni vršnjaci, iako je bila njegova kćer.
Otac je bio uporan u poštivanju pravila, što je dovelo do nesretnog slučaja kada me moja razrednica Nada Petković uputila k njemu jer nisam naučila pjesmu na francuskom. Kad sam ušao, počeo sam poznatim tonom: “Poslala me patka Nadica”. Tek što sam se trgnuo, otac me prekinuo s upozorenjem: “Gospođice Bošković, sjednite! Kakvo je ovo ponašanje?” Ostala sam zatečena njegovim odbijanjem da mi dopusti i najmanju popustljivost, a njegov me odgovor zaprepastio.
“Plakala sam dok je bio sa mnom. Kad sam došla k sebi, vratio me u učionicu. Pratio me u hodnik i pitao: ‘Tanja, jesi li doručkovala?'”, prisjetila se Tanja.
- Tijekom srednjoškolskih godina Tanja je sudjelovala u KUD-u gdje je sudjelovala u folklornim nastupima. Jednog je jutra od oca dobila lekciju koju je oduvijek pamtila.
Nakon sudjelovanja u folklornoj priredbi kasno sam se vratila kući i nastavila prati nošnju jer je to bila obveza. Nakon ovoga sam se istuširao, a bila je prošla ponoć kada sam konačno otišao u krevet. Sljedećeg dana počeo je moj prvi sat psihologije, a predavao mi je izuzetno izazovan profesor koji je ujedno bio i prilično ekscentrična osoba. Bio je i voditelj folklorne skupine. Zamolio sam oca da me probudi, ali kad sam konačno otvorio oči, otkrio sam da je dvadeset pet minuta do osam, što je značilo.
Kasnio sam najmanje 15 minuta. Pokraj sata bila je poruka na kojoj je pisalo: “Draga Tanja, ako si vjerovala da ću te cijeli život buditi, grdno si se prevarila.”
“Otac!” Od tog sam se trenutka pobrinuo da više nikad ne zakasnim ni na jedno mjesto!
