Iako je Josip Broz Tito, preminuo prije više od četrdeset godina , on se i dalje smtra doživotnim predsjednikom . Nakon njegove smrti, njegova udovica Jovanka pretrpjela je velike patnje.
Jovanka Broz, udovica Josipa Broza Tita i bivša prva dama Jugoslavije, uz ovu je pjesmu prenijela svoju posljednju želju da bude sahranjena. Dok su Jovanku Broz ispraćali na počinak, okolinom su odjekivali zanosni tonovi omiljene pjesme “Bela, čao”. Iako neki pretpostavljaju da je na njezin odabir ove specifične melodije utjecala ljevičarska sklonost, takva pretpostavka nije sasvim točna.
Odabir Titove udovice za pjesmu Beli čao, koja se veže uz talijanske partizane u Drugom svjetskom ratu, nije neočekivan s obzirom na njezinu cijenjenu reputaciju hrabre pripadnice partizanskih snaga. Osvrćući se na njenu odluku, svoje viđenje iznio je Žarko Jokanović, autor Jovankine biografije “Moj život, moja istina”.
Dok su je nježno polagali u grob, prebacujući je iz sfere postojanja u sferu zaboravljenih sjećanja, u pozadini su odjekivali skladni zvuci talijanske partizanske himne. Nastala šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Jovanka bila na vrhuncu vitalnosti, ova pjesma ostala je pripisana anonimnom tvorcu. To je duboko zahvatilo anarhističke, komunističke i socijalističke borce, kao i širi ljevičarski antifašistički pokret otpora u Italiji, o čemu je Jokanović govorio vrlo rječito. Iako je u početku bila označena kao “himna” partizana, “Bela čao” je brzo stekla međunarodno priznanje kao snažan simbol borbe protiv nepravde, često smatran melodičnim prikazom čežnje za univerzalnom slobodom i emancipacijom ljudskog duha.
Nakon Titove smrti, Jovanka je doživjela duboku promjenu u životnim okolnostima. Država je zaplijenila sve njezine stvari, a ona je stavljena pod pomno promatranje u svom domu. Nastavila je boraviti u oronuloj i napuštenoj “vili” na Dedinju, koju karakterizira krov koji prokišnjava i nema grijanja.
Ipak, to nije imalo utjecaja na nju. Tijekom cijelog razdoblja zadržala je svoj dostojanstven i prkosan duh, utjelovljujući pravu bit dame. Na današnji dan 1924. godine rođena je izvanredna Jovanka Broz, koja će postati prva dama Jugoslavije. Tijekom svog braka s Josipom Brozom Titom, poznatim vođom Jugoslavije, Jovanka se suočavala s nemilosrdnim nadzorom javnosti.
Godine 1952. udala se za legendarnog Tita i ostala mu nepokolebljivo vjerna sve do njegove smrti 1980. Gotovo desetljeće nakon Jovankine vlastite smrti, odlučili smo odati počast njezinu životu i izvanrednoj priči o njihovoj ljubavi. Rođena u srpsko-hrvatskoj obitelji u blizini Udbine sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, Jovanka je prošla iskušenja ustaškog progona. Godine 1941. njezina je obitelj bila prisiljena pobjeći u Srbiju, napuštajući svoj dom koji je bio pretvoren u pepeo. Ovo potresno iskustvo duboko je utjecalo na nju i približilo ju partizanskom pokretu.
U dobi od 17 godina postala je članica partizana i brzo je napredovala u karijeri, da bi naposljetku postala Titova pomoćnica 1945. Jovanka je odigrala značajnu ulogu u potpori maršalu obavljajući kućanske obveze, što je uključivalo održavanje njegove uniforme i pripremanje obroka za njega. Nakon smrti Titove drage Davorjanke Paunović, Jovanka je preuzela ulogu njegove osobne tajnice i s vremenom stekla njegovu naklonost.
- Prema povjesničarima, početne faze Titove i Jovankine veze bile su obilježene brojnim poteškoćama. Jovanka, znatno mlađa, suočila se s golemim pritiskom vezanim uz vezu s čovjekom Titovog lika, dok je on, opterećen sjećanjima na bivšu romansu, imao znatno veće životno iskustvo.
Ubrzo se pokazalo da bi Jovanka, da bi ostala uz Tita, morala potisnuti svoje emocije i osobna mišljenja. Nakon što su i službeno postali par, Jovanka je stalno bila prisutna u javnosti s Titom i bila dostupna za njegove potrebe. Često se nalazila kako čeka u hodniku ispred soba za sastanke, spremna pomoći u bilo kojem trenutku.
