Zdravko Čolić jedan je od najcjenjenijih pjevča u regiji, s više od pedeset godina uspješne karijere u muzičkoj industriji. Uprkos svojim osamdesetim godinama, nastavlja aktivno nastupati, a njegovi koncerti su uvijek popunjeni do posljednjeg mjesta.
Una, starija kći Zdravka Čolića, izazvala je veliku pozornost domaće publike zbog različitih pogleda na očev osobni život, jer na društvenim mrežama iskreno iznosi detalje iz vlastitog života. Identitet dečka Une Čolić donedavno je bio misterij za javnost. Upiti o statusu njezine veze i identitetu njezina partnera do sada su ostali bez rješenja.
Ipak, Čolić je na kraju ipak odlučio pobuditi interes javnosti objavom primamljive fotografije. Una je krenula na putovanje u Italiju, izražavajući svoje oduševljenje slikovitim prizorima i ponosno prikazujući svoja iskustva na Instagramu. Ipak, u svojoj očaravajućoj eskapadi, kći Zdravka Čolića u jednoj je od objava otkrila da ovom idiličnom nacijom ne putuje sama.
Nakon što je pregledala fotografiju snimljenu u restoranu, Una je došla do nepredviđenog otkrića – čini se da joj se na ovom izletu pridružio zagonetni mladić. Ovo otkriće potaknulo je njezine pratitelje na nagađanja o mogućnosti da je on romantični partner Une Čolić. Iako je Čolina nasljednica ostala suzdržana po pitanju ovih nagađanja, njezina publika jedva čeka saznati Čolin pogled na potencijalnog zeta, osobito ako bi se upustio u romantičnu vezu sa svojom emotivno odabranom družicom.
Čola, proslavljena ličnost bivše Jugoslavije, scensko je lice Zdravka Čolića koji je rođen 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu točno u 17.15 sati. Odrastao je u skromnom kućanstvu, s majkom Stanom koja je obavljala ulogu domaćice, a ocem Vladimirom koji je bio policajac u Ministarstvu unutarnjih poslova. Zdravko ima četiri godine mlađeg brata Dragana. Obitelj Čolić podrijetlom je iz Hercegovine i živjela je zajedno s obitelji Samardžić, iako njihov zajednički život nije bio lišen sukoba.
Zdravkova duboka naklonost prema glazbi rasplamsana je Samardžićevim nastojanjima koja su zaokupila njegovo zanimanje. Njegova neumoljiva potraga za njihovom publikom dodatno je pojačala njegov entuzijazam za umjetnost. Ljeta provedena kod bake i djeda u Trebinju zakomplicirala su njegovu reintegraciju u život u Sarajevu i povratak u školu. Ipak, Zdravko je napredovao u studiju i stekao divljenje svojih profesora.
Kako je vrijeme prolazilo, njegova fascinacija sportom se pojačavala, pa je postao golman juniorskog tima FK Želje.
Nakon toga je prešao u atletiku, gdje je na natjecanju osvojio hvalevrijedno drugo mjesto, dok je prvo mjesto osvojio istaknuti Nenad Stekić, bivši reprezentativac. Nakon razdoblja obilježenog nedostatkom značajnijih postignuća, opredjeljuje se za glumu i biva primljen u Pionirsko kazalište. Svoje sposobnosti pokazao je u predstavama poput “Dječaci iz Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”.
Iako je pohađao i srednju i glazbenu školu, glazbu je doživljavao samo kao razonodu. Svirkom na gitari plijenio je prijatelje i poznanike u parku uz Bracu Isovića. Njegov inauguracijski zapaženi nastup dogodio se 29. studenoga 1967. tijekom natjecanja pjevača amatera u Bijeloj, Boka Kotorska. Izveo je prepjev poznate pjesme Beatlesa, “Lady Madonna”, zaradivši ne samo nagradu publike, već i svoju prvu plaću za pjevanje.
Odredio je sredstva za ručak u Dubrovniku, a zatim je vlakom otputovao u Sarajevo, gdje je uživao u društvu. Ova je prigoda bila značajna jer je potvrdila njegov identitet pravog pjevača i zabavljača. Sljedeće godine prelazi među različite bendove i počinje ozbiljnije pristupati svojoj glazbenoj karijeri.
Najprije je postao član grupe “Mladi i lejepi”, a 1969. pridružio se ansamblu vojnih glazbenika “Ambasadori”. Zbog brojnih ponuda koje vojnici nisu mogli prihvatiti, Zdravko je odlučio osnovati bend “Novi ambasadori” uz civilnog gitaristu Slobodana Vujovića.
Suradnja je započela 1970. godine kada su uz Indexe nastupili u Dubrovniku i sudjelovali na cijenjenom festivalu “Vaš najveći hit sezone” te na kraju osvojili sedmo mjesto. Publika je gromoglasnim ovacijama uzvratila na njihovu zanosnu izvedbu pjesme „Plačem za tvoju ušnu“.
