BCG (Bacillus Calmette-Guérin) cjepivo ostavlja zapažen trag među ljudima iz bivše SFRJ i drugih područja. Ovo cjepivo, koje se obično primjenjuje kao preventivna strategija protiv tuberkuloze—osobito kod djece s većim rizikom od teških oblika bolesti—postalo je standardna praksa u brojnim zemljama.
Razvili su ga početkom 1900-ih Albert Calmette i Camille Guérin, BCG cjepivo je osmišljeno da zaštiti ljude od tuberkuloze, bolesti poznate po svojoj težini i visokoj stopi smrtnosti. Obično se cijepljenje provodi unutar prvih 48 sati nakon rođenja. Primijenjeno intradermalnom injekcijom, cjepivo se ubrizgava neposredno ispod kože, obično u gornju trećinu lijeve ruke. Ova specifična tehnika primjene poznata je po tome što često dovodi do razvoja vidljivog ožiljka.
- Tipično je uočiti stvaranje crvene papule na mjestu uboda nekoliko tjedana nakon cijepljenja. U određenim slučajevima, ova papula može evoluirati u gnojni stadij prije nego konačno dovede do stvaranja ožiljka, koji općenito postaje očit otprilike 4 do 6 mjeseci nakon cijepljenja. Primjena BCG cjepiva razlikuje se u različitim zemljama, pod utjecajem prevalencije tuberkuloze i odgovarajućih javnozdravstvenih strategija. U područjima gdje je pojava tuberkuloze niska, primjena ovog cjepiva je ili smanjena ili potpuno prestala, što je rezultiralo primjetnim nedostatkom BCG ožiljaka među mlađom populacijom u tim regijama.
Ožiljak nastao od BCG cjepiva ima značajno kulturno i osobno značenje. Postao je prepoznatljiv simbol za pojedince iz određenih generacija i krajeva. Osim što služi kao podsjetnik na kolektivnu borbu protiv bolesti poput tuberkuloze, razvio se u temeljni aspekt identiteta za one koji dijele iskustvo odrastanja tijekom određenog razdoblja i na određenom mjestu.
Cjepiva služe kao medicinske intervencije usmjerene na stvaranje imuniteta na određene bolesti i bitna su za očuvanje javnog zdravlja. Ovaj članak će predstaviti detaljan pregled cjepiva.
1. Njihov radni proces: Aktiviranjem imunološkog sustava, cjepiva su ključna u prevenciji bolesti, jer potiču tijelo da stvori specifične obrambene mehanizme protiv određenih bolesti. Kroz proces cijepljenja, stvara se imunološki odgovor, opremajući tijelo imunitetom na bolest bez potrebe za izravnim izlaganjem samom patogenu. Formulacija cjepiva sastoji se od različitih komponenti.
Antigeni, koji su ključni elementi u cjepivima, igraju ključnu ulogu u aktivaciji imunološkog sustava. Ti antigeni mogu uključivati oslabljene ili inaktivirane patogene, fragmente patogena, toksine ili genetski materijal izveden iz patogena. Aditivi služe za povećanje učinkovitosti ili dugotrajnosti cjepiva, dok su konzervansi uključeni kako bi se spriječio rast bakterija unutar cjepiva.
Postoji nekoliko kategorija cjepiva: na primjer, MMR cjepivo primjer je živog atenuiranog cjepiva, koje uključuje oslabljene oblike patogena koji mogu aktivirati imunološki odgovor bez izazivanja bolesti. Nasuprot tome, “ubijena cjepiva” sadrže patogene koji su potpuno inaktivirani ili uništeni. Uobičajeni primjeri mrtvih cjepiva su ona razvijena za gripu i hepatitis A.
Cjepiva se mogu klasificirati u različite tipove, kao što su podjedinična, rekombinantna, konjugirana i mRNA cjepiva. Podjedinična, rekombinantna i konjugirana cjepiva uključuju specifične dijelove patogena, poput proteina, koji izazivaju imunološki odgovor. Suprotno tome, mRNA cjepiva daju upute potrebne tijelu za proizvodnju proteina iz patogena, čime se stimulira imunološki sustav.
Pfizer-BioNTech i Moderna primjeri su mRNA cjepiva stvorenih za COVID-19. Razvoj ovih cjepiva može se kategorizirati u četiri osnovne faze. Prva faza istraživanja usmjerena je na identificiranje ciljnih bolesti i istraživanje potencijalnih antigena. Nakon prikupljanja ovih ključnih informacija, sljedeća faza uključuje provođenje testiranja na životinjama kako bi se procijenila sigurnost i učinkovitost identificiranih antigena. Procjena sigurnosti i učinkovitosti cjepiva uključuje provođenje tri faze kliničkih ispitivanja na ljudima: faza I, faza II i faza III.
Nakon što su ova ispitivanja uspješno završena, cjepivo dobiva odobrenje za uporabu i ulazi u masovnu proizvodnju.
Značaj cijepljenja je ogroman. Cijepljenje je ključno u sprječavanju brojnih teških bolesti, uključujući ospice, dječju paralizu, hepatitis i tetanus, da spomenemo samo neke. Nadalje, cijepljenje doprinosi upravljanju epidemijama promicanjem kolektivnog imuniteta, što učinkovito ograničava širenje zaraznih bolesti unutar zajednica. Ključni rezultat cijepljenja protiv zaraznih bolesti je smanjenje smrtnosti.
- Nadalje, bitno je uzeti u obzir sigurnost i potencijalne nuspojave povezane s cijepljenjem. Obično su nuspojave cjepiva manje i privremene, uključujući simptome poput crvenila ili otekline na mjestu ubrizgavanja. Iako postoji mala mogućnost nailaska na teže nuspojave, cjepiva su općenito sigurna, a njihove prednosti uvelike nadmašuju sve moguće rizike.
Cijepljenje služi kao vitalni javnozdravstveni pristup koji je uspješno kontrolirao brojne zarazne bolesti i odigrao značajnu ulogu u spašavanju nebrojenih života diljem svijeta.
