Mirko Kodić nastavlja da se bori sa dubokom tugom izazvanom preranom smrću njegovog sina Aleksandra. U nedavnom intervjuu, proslavljeni harmonikaš iskreno je ispričao kako se snalazi u danima nakon ove razorne tragedije, razmišljajući o nadolazećem Božiću i primjetnom odsustvu svog voljenog sina.
Mirko je ispričao na mukotrpan put koji su on i Aleksandrova majka, Jasna, krenuli da bi začeli dete, usrdno se moleći Svetoj Petki dugih sedam godina pre nego što su njihove molitve uslišene dolaskom njihovog dragog sina. Međutim, tog kobnog Velikog petka, njihov svijet se razbio jer se činilo da je sveta Petka njihovog sina odvela na bolje mjesto, gdje on sada mirno počiva u zagrljaju Gospodnjem. Mirko se bori sa srceparajućom realnošću da njegov sin, koji je imao nemjerljiv značaj u njegovom životu, više nije fizički prisutan. Uprkos prividu normalnosti u njegovom domu, postoji neosporna praznina koja se može pripisati samo odsustvu njegove voljene Aleksandra.
Svaki dan, bez izuzetka, čak i na praznike poput Božića, počinjemo svoja jutra sami, samo nas dvoje. Dok gledam njegovo radosno lice uhvaćeno na fotografiji, spremam kafu i palim cigaretu za nas oboje. Zagonetnim tonom se šalim: “Mora da se šališ, dijete moje, ne bi htjelo da učestvuješ.” Tokom prvih 40 dana dogodile su se neobične pojave, uključujući snove u kojima se on pojavljuje. Jednom prilikom sam se našao sa cigaretama, ali bez upaljača. Međutim, nakon buđenja sljedećeg jutra, šibice su zgodno postavljene pored cigareta, što je moj sin često činio. Područje mogućnosti se širi. Moj sin Kodić je otkrio da mu je sina odvela sveta Petka, ista ona svetica koja ga je podarila životu, dajući objašnjenje za taj događaj. Jasna, majka Aleksandra, i ja smo sedam godina usrdno preklinjale Svetu Petku, moleći za blagoslov deteta. Naše molitve su uslišene, a sveta Petka nam je podarila dragoceni dar sina.
Ipak, na Veliki petak, naše drago dijete je napustilo ovaj svijet. Dok razmišljam, tješim se uvjerenjem da je Veliki petak vodio Aleksandra ka carstvu povećane radosti, kao što je božanski određeno. Iako priznajem da Svemogući ima svoje vlastite namjere, izazovno je pomiriti se s prazninom koju je ostavio naš dragi sin u našem svakodnevnom postojanju. Nakon gubitka djeteta, Mirko je donio odluku da se u potpunosti povuče iz svojih dosadašnjih zanimanja. Mirko je isprva planirao da se udalji sa muzičke scene, ali je ubrzo shvatio kakav je veliki uticaj to imalo na njegovog voljenog Aleksandra. Odustajanje od muzike bilo bi protiv želja njegovog sina, posebno s obzirom na emotivnu vezu koju su delili kroz pesme poput iskrenog izvođenja himne Crvene zvezde. Imajući to na umu, Mirko je donio čvrstu odluku da bez žaljenja nastavi bavljenje umjetnošću. Iako priznaje da su ga različite okolnosti možda navele na drugačiji put, u suzama izražava zahvalnost na podršci kolega i udobnosti koju mu je porodica pružala u najizazovnijim trenucima. Bol zbog gubitka sina uvijek će ga pratiti, ali vjeruje da će s vremenom otkriti zdravije načine za navigaciju kroz tugu.
