U kršćanskom crkvenom kalendaru postoje brojni sveci i praznici koje vjernici prate i proslavljaju. Naime , ti dani su označeni “crvenim slovom”. U povodu ovih prigoda prakticiraju se različiti običaji, a mnogi tvrde da se na te značajne dane ne smiju obavljati nikakve aktivnosti.
Prethodno je Draško Đenović, vjerski analitičar, ustvrdio da poznati izraz “Nemoj ništa, to je crveno slovo!” nema nikakve veze s doktrinama kršćanske crkve. Trajna dilema s kojom se suočava naše društvo usredotočena je na postupke koji se smatraju prikladnim ili neprikladnim u određenim prilikama. Pojavljuju se pitanja o tome jesu li dopuštene aktivnosti poput gledanja sporta, pranja rublja, šivanja ili čišćenja. Ovo predstavlja samo nekoliko upita koji se pojavljuju.
Prema mudrosti predaka koja se prenosila generacijama, vjeruje se da bavljenje kućanskim poslovima tijekom praznika izaziva ukletu prisutnost. Nasuprot tome, Crkva ima alternativnu perspektivu o ovom pitanju. Korisnik na mreži “X” postavio je pitanje zašto je na ovaj značajan dan zabranjeno korištenje perilice rublja, a dopušteno korištenje štednjaka.
Korisnici su ovaj novi izum usporedili s brojnim drugim “običajima” koji su se pojavili u prošlosti. Pojašnjenja sagovornika Kurira ukazuju na to da učešće u aktivnostima vezanim za crvenu boju neće snositi božju kaznu, jer su takva verovanja zasnovana na praznoverju. Prethodno je vjerski analitičar Draško Đenović artikulirao da poznata fraza “Nemoj ništa, to je crveno slovo!” nema nikakav značaj unutar učenja kršćanske crkve.
Ova tradicija nalazi svoje podrijetlo u praznovjerju i nema nikakve veze s učenjima kršćanske crkve. Kućanicama je pojam crvenog slova pružao izvor utjehe u razdoblju kada su kućanski poslovi bili naporni i dugotrajni, a nedostajale su moderne pogodnosti perilica rublja i posuđa.
- Ključno je priznati da je u tom razdoblju bilo uobičajeno da žene imaju velike obitelji, koje su se obično sastojale od petero ili šestero djece. Crveno slovo predstavljalo je duboku žrtvu svojstvenu ženskoj biti, služeći kao dokaz njene postojane predanosti obiteljskim i kućanskim obavezama. Đenović je dao pojašnjenje po ovom pitanju, ističući da se oni koji zagovaraju ili podupiru takve ideje obično identificiraju kao nominalni vjernici.
Episkop Gligorije dijeli sličnu perspektivu. Nerijetko se javljaju i upiti o prihvatljivosti obavljanja kućanskih poslova za vrijeme vjerskih praznika. Je li dopušteno koristiti perilicu rublja, pospremati dnevni boravak ili glačati rublje? Odgovor je potvrdan, što je razjašnjeno sljedećim obrazloženjem: prevladavajuće uvjerenje da treba izbjegavati kućanske poslove na dane koji su u kalendaru označeni crvenom bojom često proizlazi iz praznovjerja, a ne iz istinskog poštovanja prema svecu ili blagdanu koji se slavi. U srpskoj tradiciji izraz “crveno slovo” ima veliki značaj i blisko je povezan sa značajnim praznicima, koji se identificiraju po prisutnosti crvenih slova u kalendaru. Tijekom takvih prilika, uobičajeno je da pojedinci drže post, suzdržavaju se od određenih aktivnosti i sudjeluju u vjerskim službama. Izrazi poput “Ne radi danas, spalit će te Sveti Ilija”, među ostalima sličnog tona, česti su u našoj kulturi.
Ovaj običaj potječe iz štovanja koje gajimo prema crvenim slovima na našem kalendaru, koja služe ne samo vjerskoj funkciji, već i pružaju priliku za odmor. Uobičajeno je odgoditi zadatke i najaviti da će se oni rješavati sljedeći dan kada se priznaje ovaj značajan datum. Suvremeni crkveni kalendar prepun je upečatljivih crvenih slova.
Svaka nedjelja označena je crvenim slovom, kao i 12 cijenjenih Gospodnjih blagdana i svetih svetaca, koji su svi označeni istim crvenim slovom. U kalendaru takva oznaka označava značajne praznike ili štovane svece. Iako je neporecivo da svi sveci imaju vrijednost u Božjim očima, crkva nastoji naglasiti važnost ovih posebnih prigoda. Ovi događaji zahtijevaju predanu molitvu kako unutar crkve tako i kod kuće, gdje se pojedinci poučavaju načelima kreposnog življenja.
