Sutra se obilježava Miholjdan, jedan od najvažnijih jesenskih praznika koji u narodu nosi duboko simbolično značenje. Ovaj dan, poznat i kao dan svetog arhangela Mihaila, u narodnim vjerovanjima označava granicu između ljeta i prave jeseni.
Mnogi vjeruju da upravo vremenske prilike na Miholjdan mogu otkriti kakva će biti naredna zima i ostatak godine. Zato se već vijekovima pažljivo prati hoće li tog dana sijati sunce ili padati kiša, jer se vjeruje da priroda tada „govori“ i šalje poruke o onome što dolazi.
Prema starim narodnim predanjima, ako na Miholjdan osvane sunčan i topao dan, to je znak da će jesen biti duga i blaga, a zima kasna i topla. Kaže se: „Ako je Miholjdan vedar, zima će biti blaga, a godina berićetna.“ S druge strane, ako padne kiša, vjeruje se da će zima biti duga, hladna i snježna. Stariji ljudi su govorili da tada „Sveti Miholj pere krila“, što simbolično znači da anđeli najavljuju dolazak hladnijeg i surovijeg perioda.
U mnogim krajevima Balkana postojala je tradicija da se na Miholjdan ništa ne započinje – ni novi posao, ni veliki plan, jer se vjeruje da sve što se tada krene neće dugo trajati. Umjesto toga, dan je bio posvećen miru, odmoru i molitvi. Ljudi bi obilazili crkve, palili svijeće za pokojne i zahvaljivali na svemu što im je godina donijela. Posebno se poštovao običaj da se tog dana ne radi na zemlji, jer se vjerovalo da bi to moglo donijeti loš rod iduće godine.
Zanimljivo je da Miholjdan često donosi i svojevrsni meteorološki fenomen poznat kao „miholjsko ljeto“. To je period nekoliko toplih, sunčanih dana koji se javljaju početkom oktobra, nakon prvih jesenjih zahlađenja. Ljudi kažu da „sveti Miholj podari još malo sunca da se zemlja ugrije“, i da priroda tada daje posljednji dah topline prije nego što zima u potpunosti preuzme vlast.
Ako sutra bude padala kiša, mnogi će to doživjeti kao loš znak. Vjeruje se da kiša na Miholjdan donosi vlagu i blato tokom cijele zime, kao i probleme u kućama i domaćinstvima. Starije žene su govorile: „Ako Miholj plače, narod će se mučiti s vodom i blatom.“ U nekim selima su čak vjerovali da kiša na ovaj dan donosi suze u porodicu, pa se pazilo da niko ne zaplače i da se ne izgovaraju teške riječi.
Ipak, pored ovih vjerovanja, Miholjdan ima i vedriju stranu. To je dan koji podsjeća na dobrotu, mir i važnost zahvalnosti. Sveti arhangel Mihailo u hrišćanskoj tradiciji predstavlja borca protiv zla, zaštitnika ljudi i donosioca pravde. Zato se na ovaj dan preporučuje da ljudi budu pomirljivi, da oproste drugima i da izbjegavaju sukobe. Kaže se da sve što se na Miholjdan izgovori iz srca ima posebnu snagu, bilo da je riječ o molitvi, želji ili blagoslovu.
U narodnim domovima toga dana se obično priprema skromna, ali ukusna trpeza. Na stolu se često nađu med, orasi, pogača i pečeno meso. Djeca bi od starijih dobijala jabuke i suho voće, a domaćice su vjerovale da će kuća biti puna blagostanja ako se na Miholjdan kuha s ljubavlju i dijeli s drugima.
Bez obzira na to hoće li sutra biti kiše ili sunca, Miholjdan ostaje dan kada ljudi zastanu, osvrnu se iza sebe i zahvale na svemu što imaju. Ako kiša i padne, mnogi će reći da „ne plače nebo, već pere zemlju“ – da bi naredni dani bili čistiji i mirniji. I možda upravo u tome leži istinska poruka Miholjdana: da svaka promjena, pa i ona koju donosi kiša, ima svoj smisao i vodi ka novom početku.
