Rođen 27. aprila 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac služio vojsku, na svijet je došao Vitomir Vito Nikolić, pjesnik porijeklom iz Nikšića. U mjesecu aprilu 1941. godine uspješno je uspio da pobjegne u Nikšić zajedno sa porodicom.
Proživljavajući najstrašniji rat svog vremena, svjedočio je zločinima dok je prolazio kroz formativne godine obrazovanja. Pored njegovog saputnika Nikolu, naišli su na eksplozivnu napravu. Iznenada, Vitov mlađi brat, star samo dvanaest godina, pojurio je prema bombi i impulsivno je odbacio. Međutim, njeno vozilo se sudarilo sa stablom, što je rezultiralo katastrofalnom eksplozijom. Vito je, s druge strane, zadobio samo lakše povrede, dok su u nesreći, tragično, život izgubili njegov brat i prijatelj. Godine 1943. Vitov otac je pao žrtvom Italijana. Nakon ovog razornog događaja, Vito je potražio utočište kod tetke u Mostaru prije nego što je bio primoran još jednom pobjeći, ovaj put u Nikšić. Na kraju, kada se rat konačno završio, Vito i drugi koji su doživjeli sličnu sudbinu našli su utjehu u domovima posebno određenim za ratnu siročad.
Pjesnik Vito će u budućnosti kroz stihove rječito izraziti izazov s kojim se suočava generacija koja se bori sa dubokim razumijevanjem da se naši pokojni najmiliji, bila to majka, otac ili brat, ne mogu vratiti u doba u kojem samo poimanje je naporan. S nepokolebljivom milošću suočio se s teškoćama siromaštva. Bez mjesta za dom, tražio je utočište ispod stepeništa i u vagonima. Ove izazovne okolnosti uticale su na njegovo zdravlje, navevši ga da utjehu traži u sanatorijama. Prikovan za krevet iscrpljujuće četiri godine, ostao je otporan u svojoj doživotnoj borbi s bolešću. Uprkos stalnoj boli i težini svojih snova i težnji, nastavio je da prihvata život sa nepokolebljivom odlučnošću. Vito je o svom ličnom trošku samostalno objavio inicijalne kompilacije pjesama pod nazivom “Drumovanja” i “Sunce, hladno mi je”.
Uprkos svojoj skromnoj proizvodnji, ove kolekcije su izazvale značajno interesovanje i čitaoci su ih željno proždireli. Većinu kupovina obavili su Vitovi bliski prijatelji, isti oni s kojima je često dolazio u lokalni bar. Iako se često nalazio u sukobu sa vlastima, što je rezultiralo u zatvoru, iznenađujuće, pojedini pripadnici te vlasti nudili su mu zaštitu. Nakon odlaska iz Nikšića preselio se u Titograd, koji je danas poznat kao Podgorica, gdje se zaposlio u redakciji “Pobjede”.
Njegovi izvještaji pod naslovom “Na crnogorskom putu i ćorsokaku” su u suštini narativni. Vito je imao talenta da svojim stihovima očara i oduševi publiku tokom književnih večeri u kafanama. Osim toga, posvetio je svoj talenat stvaranju pjesama posebno za djecu, a neke su čak bile predstavljene i u lektiri za učenike osnovnih škola. Zanimljivo, malo je ljudi svesno da je za čuvenu pesmu Mikija Jevremovića „Pijem“ zapravo zaslužan Vito. Prema Arts Montenegro, Jevremović se suočio sa brojnim tužbama za plagijat jer je ne samo bez dozvole koristio Vitove tekstove, već je i pozajmio muziku od grčkog kompozitora.
