Smokva je jedno od najstarijih voćki koje ljudi poznaju i konzumiraju. Od davnina se povezuje sa zdravljem, dugovječnošću i bogatstvom hranljivih materija.
No, uz svu svoju slatkoću i mekoću, smokva krije i jednu intrigantnu misteriju: da li se u njenoj unutrašnjosti zaista nalazi mrtva osa? Ova tvrdnja često kruži među ljudima, a priča o smokvi i osama toliko je zanimljiva da se pretvorila u gotovo urbani mit. Da bismo razjasnili nedoumice, potrebno je osvrnuti se na biologiju, prirodne procese oprašivanja i naučna objašnjenja.
Prije svega, važno je znati da smokva nije tipičan plod kao jabuka ili kruška. Zapravo, ono što mi smatramo „plodom“ je u stvari zatvoreno cvastište – unutrašnja struktura u kojoj se nalaze brojni sitni cvjetovi. Ti cvjetovi nisu izloženi spoljašnjem svijetu, već se razvijaju unutar mesnate šupljine. Upravo tu nastupa osa, odnosno poseban tip ose poznat kao smokvina osa (Blastophaga psenes). Ona igra ključnu ulogu u procesu oprašivanja određenih vrsta smokava.
Kako to funkcioniše? Osa pronalazi put do unutrašnjosti smokve kroz mali otvor na dnu ploda, poznat kao „ostiol“. U tom trenutku ona unosi polen iz druge smokve i time omogućava oplodnju cvjetova. Osa, pritom, polaže svoja jaja unutar ploda, a njene larve razvijaju se u zaštićenoj unutrašnjosti. Nakon što se ciklus završi, nove ose izlaze iz smokve i nastavljaju svoj prirodni proces oprašivanja drugih stabala. Međutim, osa koja je unijela polen obično ne preživi izlazak – ona ugiba unutar ploda.
Ovdje se postavlja ključno pitanje: znači li to da mi, kada zagrizemo sočnu smokvu, zapravo pojedemo i mrtvu osu? Stručnjaci objašnjavaju da nije baš tako jednostavno. U većini slučajeva, smokvina osa koja završi unutar ploda prolazi kroz proces razgradnje zahvaljujući enzimima koje smokva prirodno proizvodi. Jedan od tih enzima je ficin – tvar koja rastvara tkiva insekta i pretvara ih u sastavni dio ploda. Drugim riječima, od ose u konačnici ne ostaje ništa prepoznatljivo: ni krila, ni noge, ni tijelo. Sve se razlaže i asimilira, pa ono što mi jedemo jeste isključivo plod smokve.
- Važno je naglasiti i razliku između divljih smokava i kultivisanih sorti koje najčešće nalazimo u prodavnicama i na pijacama. Dok divlje smokve zaista zahtijevaju prisustvo osa za oprašivanje, mnoge komercijalne sorte, posebno one koje dolaze iz mediteranskih zemalja, Kalifornije ili Turske, uzgajaju se tako da im oprašivanje osama uopšte nije potrebno. Te smokve se razvijaju partenokarpno, što znači da mogu sazreti bez oplodnje. Dakle, većina smokvi koje kupujemo u trgovini nikada nije imala ni susret sa osom, a kamoli da u sebi sadrži mrtvog insekta.
Stručnjaci takođe naglašavaju da čak i kada bi se u plodu našla osa, nema razloga za brigu. Proces razgradnje u potpunosti eliminiše prisustvo insekta u obliku u kojem bismo ga mogli primijetiti. Osim toga, smokve su bogate vlaknima, vitaminima i mineralima, te spadaju među najzdravije voće. One sadrže kalijum, kalcijum, magnezijum i brojne antioksidanse, pa su njihov pozitivan uticaj na organizam daleko značajniji od eventualne nelagode koju izaziva sama pomisao na prisustvo ose.
Na pitanje „da li svaka smokva sadrži mrtvu osu?“ odgovor stručnjaka glasi: ne. Samo određene vrste smokava zahtijevaju oprašivanje osama, i to uglavnom divlje sorte. Veliki dio onoga što mi danas jedemo potiče od sorti koje su razvijene tako da ne zavise od ovog procesa. A čak i kada osa učestvuje u formiranju ploda, ona se u potpunosti razgradi i postane neprimjetan dio same smokve.
Mit o „mrtvoj osi u svakoj smokvi“ opstaje vjerovatno zato što je priroda ovog voća zaista neobična i drugačija od onoga na šta smo navikli kod ostalog voća. Ipak, naučna objašnjenja potvrđuju da nemamo razloga za gađenje ni strah. Smokva je i dalje jedno od najslađih i najzdravijih darova prirode, a tajna njene povezanosti s osama samo je još jedan fascinantan detalj koji otkriva koliko su prirodni procesi složeni i nevjerovatni.
U konačnici, možemo reći da smokva ne krije nikakvu „strašnu tajnu“. Umjesto toga, ona nam pokazuje kako u prirodi sve funkcioniše u savršenoj ravnoteži – od najmanje ose do najslađeg ploda.
