Objava nečije smrti koja se poklapa s blagdanom značajnijeg sveca u našoj zemlji nerijetko uključuje rečenicu: “Bog ga dozva kući u dan kad su se otvorila vrata raja.” Ali je li to točno?
Na upit portala Žena o tome znači li preminući na kršćanski blagdan, posebice onaj u čast velikoga sveca, da je pokojniku osigurano mjesto u kraljevstvu nebeskom, sveštenik Aresnije je primijetio: “Kako naš narod često kaže, Sačuvaj me Bože od nagle smrti.
“Nisam siguran u vezi s podrijetlom vjerovanja da duše pojedinaca koji preminu tijekom blagdana ili između Božića i Uskrsa imaju drugačiji status u usporedbi s onima koji odu za Gospodinom od Uskrsa do Božića. Vrijeme nečijeg odlaska ne stvara bilo kakva razlika; jedini faktor koji je bitan je da li je osoba spremna za smrt ili ne.
“Za početak je bitno moliti se za dušu pokojnika. Naime, treba se moliti u dvije značajne prigode: Navještenje, koje označava početak našeg spasenja, i Blagdan pravednog Lazara, koji je uskrsnuo od mrtvih po Kristu nakon četiri dana u grobu“, primijetio je svećenik.
Stalni dolazak poganskih i mističnih utjecaja doveo je do neke zbrke unutar dijela pravoslavnih kršćana; međutim, naprotiv, smrt se ne promatra kao misterij u kršćanskoj vjeri. Kao što je rekao svećenik Aresnia, nema značajnih razloga za strah – samo molba: Sačuvaj me, Bože, od neočekivane smrti.
BONUS
Priča Predraga Gostiljca ilustrira nepredvidljivost života. Ovaj poljoprivredni umirovljenik iz Lipinice kraj Čačka preminuo je 25. siječnja 2018. godine, a dok su njegova obitelj i prijatelji bili u žalosti, on se zapanjujuće vratio u život! Nažalost, nakon nekoliko dana provedenih u bolnici, ponovo je preminuo u 75. godini, a njegova nesvakidašnja priča i danas se prepričava širom Srbije!
Što se uistinu dogodilo?
Naime, Predrag je zatekao svog sina kako mirno sjedi na stolici pored peći, opuštenih ruku i iskrivljene glave, ne dajući znakove života. Brzo je kontaktirao hitnu pomoć, no liječnici su mogli samo konstatirati smrt.
Tada je njegov zet Saša za “Kurir” napomenuo da je Predragov kum Tomo Milutinović za vrijeme bdijenja prvi opazio pomicanje “mrtvačevog” stomaka, a potom i trzaj prsta.
Gotovo svi su pobjegli iz sobe u kojoj je “pokojnik” ležao, no kum je ostao priseban i odmah je još jednom pozvao Hitnu pomoć. Upitao je: “Predo, kako si?” Na što mu je Predo iz kreveta odgovorio ‘Nije najbolje, ali dobro sam’, otkrio je Saša.
On je hitno prevezen u čačansku bolnicu kako bi se utvrdili detalji događaja. Iako je Predrag neprestano pokušavao komunicirati s kćerkom i sinom, teško se jasno izražavao jer je “uskrsnuo”.
“Nismo sigurni što Predrag želi poručiti, no njegov izuzetan poriv za izražavanjem vidljiv je dok neprestano pokušava govoriti. Kroz svoje oči i izraze lica poručuje da ima nešto značajno za podijeliti, iako njegova sposobnost govora Oduzet je od njega. Nije reagirao više od sat vremena. Od trenutka kad je došao k sebi, doživio je potpunu transformaciju u svom osobnom narativu”, ispričao je njegov zet Saša prije šest godina za “Kurir” i dodao:
“U četvrtak se činilo da je dobrog zdravlja. Međutim, njegova se situacija pogoršala i do subote je zapravo otpušten. Bojali smo se da možda neće preživjeti do sljedećeg dana, ali sreća mu se osmjehnula. Kad smo ga danas posjetili, bio potpuno budan i svjestan, pratio je naše pokrete očima i prepoznavao svakog člana obitelji; čak je i doručkovao prženu hranu.
