Ako se u Srbiji nađu dva uboda, razmaka od 6 do 10 mm, to je jasan znak ujeda zmije otrovnice. Razmak između rana usklađen je s udaljenosti između otrovnih očnjaka vrste zmije koja se nalazi u tom određenom području.
Povremeno, ove zmije mogu izvesti ugriz bez ubrizgavanja otrova, što se obično naziva “suhi ugriz”. Ovaj obrambeni odgovor se koristi kada zmija uoči prijetnju, služeći kao sredstvo za zastrašivanje svog agresora.
Za učinkovito rješavanje zmijskog ugriza, neophodno je utvrditi posjeduje li dotična zmija otrovna svojstva. Razlikovanje zmija otrovnica od njihovih neotrovnih pandana može se postići promatranjem njihovih glava trokutastog oblika i tankih, eliptičnih očiju. U Europi je važno napomenuti da se otrovne ženke mogu razlikovati od neotrovnih ženki na temelju njihovih fizičkih osobina.
Neotrovne ženke obično imaju vitko i izduženo tijelo, dok otrovne ženke imaju kraće i jače tijelo. Ova razlika u obliku tijela specifična je za europsku regiju i osobito je korisna u identificiranju otrovnih biljaka. Simptomi zmijskog ugriza mogu varirati ovisno o vrsti zmije. Uz vidljive ubodne rane, postoji upala i oteklina oko područja ugriza. To može uzrokovati nelagodu, mučninu i sklonost povraćanju.
U težim slučajevima može doći do potpunog prestanka disanja, praćenog smetnjama vida. Dodatno, dolazi do povećanja proizvodnje sline i znojenja, zajedno s osjećajem obamrlosti ili trnaca u licu i/ili udovima. Kada se bavite tehnikama samopomoći, preporučljivo je suzdržati se od aktivnog traženja zmije jer postoji potencijalni rizik od ponovnog ugriza. Ako ste uspjeli u eliminaciji zmije, toplo se preporučuje da je odnesete u bolnicu na pravilnu identifikaciju, jer to uvelike utječe na kasniji plan liječenja. U slučaju da zmija nije otrovna, savjetuje se ranu temeljito isprati s puno vode, namazati antibiotskom mašću i dobro prekriti zavojem.
Ključno je raspitati se o posljednjem cijepljenju pojedinca protiv tetanusa, jer ako je prošlo više od 5 godina, potrebno je primijeniti docjepljivanje. U slučaju da pojedinac naiđe na otrovnu zmiju, održavanje stanja apsolutne pribranosti je od iznimne važnosti. Postaje imperativ suzdržati se od bilo kakvog pokreta, bez obzira koliko neznatan bio, i zajamčiti nepokretnost zahvaćenog ekstremiteta, bilo da se radi o ruci ili nozi. Pokušaj izvlačenja otrova izravno s mjesta ugriza strogo se ne preporučuje.
Isto tako, ne preporučuje se previjanje rane iznad ugriza, jer to može dovesti do komplikacija odstupanjem od utvrđenog protokola. Kompresiju smiju davati samo zdravstveni djelatnici koji su prošli specijaliziranu obuku u hitnim situacijama. Nadalje, primjena leda na ranu nije preporučljiva.
Hitna hospitalizacija ključna je za osobe koje su pretrpjele ugrize zmija. Iako su zmije otrovnice često odgovorne za te ugrize, žrtve se obično primaju u bolnicu na odgovarajuće liječenje. Primjena protuotrova za zmijske ugrize rezervirana je isključivo za bolnička okruženja, gdje se pažljivo daje intravenozno, uzimajući u obzir mogućnost teških i potencijalno smrtonosnih reakcija uzrokovanih serumom.