Vjerujemo da su većina odrasli sa uvjerenjem da je jedna godina u životu psa jednaka sedam godina ljudskog života; međutim, čini se da ova statistika baš i nije točna. U nastavku pročitajte nešto više o tome.
Dugo je godina među ljubiteljima pasa široko prihvaćena jednostavna i nedvojbeno pragmatična metoda izračunavanja starosti psa – množenje sa sedam. Prema tome, desetogodišnji pas smatrao bi se ekvivalentom sedamdeset godina ljudske dobi. Iako se ovaj pristup čini jednostavnim i razumljivim, pokazalo se da je ova formula zapravo znatno netočna.
Ova procjena nastala je analizom prosječnog životnog vijeka ljudi i pasa. Globalno, ljudi obično imaju očekivani životni vijek u rasponu od 73 do 80 godina, dok psi, ovisno o pasmini, u prosjeku između 10 i 13 godina. Prethodno je utvrđeno da ljudi žive otprilike sedam puta duže od pasa, što je dovelo do razloga da se pseće godine pomnože sa sedam kako bi se dobio njihov “ljudski” ekvivalent. Međutim, iako je ovaj pristup jednostavan, on previđa zamršenosti uključene u procese razvoja i starenja pasa.
Veterinarski i nutricionistički stručnjaci, posebice oni povezani s renomiranim tvrtkama poput Purina, ističu da je ovakva računica prejednostavna. Brojni čimbenici utječu na brzinu starenja psa, a posebno su važni veličina i pasmina psa.
Različite pasmine ne stare jednako, a psi različitih veličina, iako dijele istu kronološku dob, nemaju istu biološku dob.
U stvarnosti je stvarni izračun mnogo složeniji. Manje pasmine pasa, uključujući čivave, jorkširske terijere i maltezere, obično imaju duži životni vijek u usporedbi s većim pasminama kao što su bernardinci, doge i rotvajleri.
Osim toga, male pasmine doživljavaju brzo sazrijevanje tijekom prve dvije godine života; no kasnije se njihov proces starenja usporava. Nasuprot tome, veći psi pokazuju drugačiji obrazac – iako sporije sazrijevaju, fizički i metabolički propadaju mnogo brže.
Na primjer, kada mali pas navrši dvije godine, to bi bilo otprilike jednako 24 ljudske godine. Suprotno tome, veliki pas iste dobi imao bi biološku starost od oko 22 ljudske godine. Kad mali pas dosegne starost od pet godina, to bi bilo usporedivo s 36 ljudskih godina, dok bi veliki pas dostigao ekvivalent od 45 ljudskih godina. Ovaj nesrazmjer nastavlja se povećavati kako pas stari.
U dobi od deset godina razlika u starenju postaje jasno vidljiva: pas male pasmine odgovara otprilike 56 ljudskih godina, dok veliki pas iste kronološke dobi može imati čak 79 ljudskih godina. Stoga, unatoč istoj brojčanoj dobi, njihovi biološki uvjeti mogu se značajno razlikovati.
Upravo zbog tih razlika sve više jača tzv. personalizirani pristup. Razne web stranice i veterinari nude specijalizirane kalkulatore koji koriste podatke o starosti i veličini psa kako bi pružili točniju procjenu njegove starosti u ljudskim godinama.
To omogućuje vlasnicima kućnih ljubimaca da bolje razumiju potrebe svojih životinja u različitim životnim fazama, omogućujući pravovremene prilagodbe prehrane, tjelovježbe i veterinarske skrbi.
- Kao i kod ljudi, starenje kod pasa predstavlja brojne izazove. Stariji psi mogu imati problema kao što su nelagoda u zglobovima, pogoršanje sluha i vida te kognitivni pad. Stoga je ključno razumjeti ne samo dob psa, već i određenu životnu fazu u kojoj se trenutno nalazi. Ovo nam znanje omogućuje da mu ponudimo pažljiviju i bolju skrb.
Na kraju dana, iako brojčane vrijednosti mogu biti intrigantne, bit pravog odnosa sa psom ne ovisi o dobi. Bilo da se radi o mladom psiću ili starijem psu, svaki pas zaslužuje ljubav, pažnju i brigu. Prepoznavanje njihovog procesa starenja omogućuje nam da ih promatramo ne samo kao kućne ljubimce, već i kao voljene članove obitelji koji zaslužuju dostojanstven život – u svim fazama života, bez obzira na dob.
