U današnjem članku pisat ćemo o temi koja svake godine na Aranđelovdan izaziva mnogo rasprava, prenesenih običaja i uvjerenja.
Mnogi ljudi koji obilježavaju ovaj veliki praznik često nesvjesno naprave određene greške, uvjereni da se tako pridržavaju tradicije i poštuju svetitelja kojem je praznik posvećen. Ipak, Patrijarh Pavle je za života više puta objašnjavao šta je zapravo ispravno i šta je suština praznovanja Aranđelovdana, naglašavajući da se pravi smisao nikada ne nalazi u spoljnim običajima, nego u onome što čovjek nosi u sebi.
Aranđelovdan, posvećen Svetom arhanđelu Mihailu, jedan je od najčešćih i najpoštovanijih krsnih slava. Prema narodnom predanju, arhanđeli su vođe nebeskih sila, a Mihailo je smatran zaštitnikom kuće i porodice. Upravo zbog toga, ljudi su kroz vijekove razvijali različite običaje koji su se prenosili generacijama, a mnogi od njih opstali su do danas. Međutim, mnogi od tih običaja vremenom su preuveličani, pogrešno tumačeni ili potpuno odvojeni od hrišćanskog značenja praznika.
Jedna od najčešćih grešaka tiče se posta. Mnogi vjeruju da je obavezno postiti na Aranđelovdan i da se svaka trpeza mora sastojati isključivo od posne hrane. Patrijarh Pavle je u više navrata objašnjavao da to nije pravilo koje se odnosi na sve. Aranđelovdan ponekad pada u period posta, ali ne svake godine, i zato se ne može unaprijed tvrditi da je obavezno posno. Suština nije u tome šta je na stolu, nego da se praznik obilježi u miru, dostojanstveno i s vjerom. Patrijarh je govorio da nije problem ako se na trpezi nađe mrsna hrana u godini kada nije post, jer se u vjeri ne mjeri pobožnost brojanjem jela, već dobrim srcem.
Druga česta greška je vjerovanje da se na Aranđelovdan nikako ne smije paliti svijeća jer se, kako neki govore, „arhanđeli ne spominju ognjem“. Patrijarh Pavle je pojašnjavao da to nije tačno i da svijeća nije simbol vatre, već simbol svjetlosti, molitve i zahvalnosti. Svjetlost svijeće predstavlja Božju svjetlost i nije ni na koji način uvredljiva, naprotiv – ona je izraz duhovnosti. On je isticao da je paljenje svijeće čin sjećanja i molitve, te da nikakav običaj ne može poništiti simboliku svjetlosti.
Mnogi ljudi također smatraju da se na Aranđelovdan ne treba slaviti bučno, da ne valja pjevati, veseliti se ili okupljati u većem broju. Patrijarh Pavle je govorio da je pogrešno miješati skromnost sa tugom. Praznik postoji da se obilježi radost i zahvalnost, a radost ne mora biti glasna da bi bila iskrena. Prema njegovim riječima, važno je da sve bude u mjeri – bez pretjerivanja, ali i bez nametnutog mraka i tišine koji nemaju uporište u vjeri. Umjerenost je ključ, kao i pristojnost i poštovanje domaćina i gostiju.
Još jedna raširena zabluda tiče se zabrane putovanja, posla ili bilo kakvog većeg angažmana na sam dan Aranđelovdana. Mnogi ljudi misle da obavezno moraju ostati kod kuće i da je pogrešno napustiti dom, iako Patrijarh Pavle nikada nije zastupao takvo shvatanje. Po njemu, najvažnije je da čovjek započne dan molitvom, zahvalnošću i namjerom da ga provede časno. Ako obaveze zahtijevaju da bude van kuće, to nije grijeh. Vjera nikada nije bila okov, već putokaz – a obaveze, posao i životne dužnosti treba obavljati odgovorno.
- Patrijarh Pavle se tokom života uvijek trudio da ljude vrati suštini. Govorio je da slavljenje bilo kog praznika ne smije biti forma radi forme. Običaji su lijepi i vrijedi ih čuvati, ali samo ako su u službi dobra. Kada običaj postane teret, pravilo koje stvara razdor ili strah, onda se gubi smisao. Aranđelovdan je, po njegovim riječima, prije svega dan zahvalnosti, molitve, sabornosti i sjećanja na Božju pomoć i zaštitu.
Na kraju, najveća greška koju ljudi prave jeste uvjerenje da je važno šta će reći drugi – komšije, rodbina ili poznanici. Patrijarh Pavle je govorio da se vjera ne živi zbog utiska koji ostavljaš na druge, nego zbog mira koji nosiš u sebi.
Aranđelovdan je zato prilika da se čovjek okrene sebi i svojim bližnjima, da se pomiri, oprosti, umiri i sa zahvalnošću dočeka praznik. Suština je jednostavna: radost, molitva i dobrota. Sve ostalo su samo detalji.
