Soda bikarbona, je jeftina i višenamjenska supstanca koja se nalazi u gotovo svakom domu, a cijenjena je zbog toga što ima široku lepezu primjene. Iako se u početku može činiti čudnim , uključivanje sode bikarbone i meda u prehranu ima veliki uticaj na naše zdravlje.
Stručnjaci ukazuju da sinergija pojedinih jestivih tvari može dati značajan terapeutski učinak na kancerogena stanja. Znanstveno je dokazano da je ova jedinstvena kombinacija otprilike 10 000 puta učinkovitija od standardnih medicinskih tretmana, što ju pozicionira kao izvrsnu opciju za pojedince koji razmatraju alternativne terapije. Iako se ideja o miješanju sode bikarbone s medom ili javorovim sirupom može činiti čudnom zbog činjenice da stanice raka napreduju na šećeru, važno je razumjeti da šećer u ovom kontekstu djeluje na poseban način.
Mješavina meda i sode bikarbone pokazuje sposobnost neutralizacije vrlo štetnih stanica. Korištenjem sode bikarbone može se učinkovito usmjeriti javorov sirup ili med prema kancerogenim stanicama koje troše glukozu 15 puta više nego zdrave stanice. Ovaj napitak može poslužiti i kao blagotvorna pomoć pri detoksikaciji, čak i za one dobrog zdravlja. Čimbenici kao što su život u zagađenim urbanim područjima, moderan način života ograničen na zatvorene prostore, stres, pušenje i konzumacija alkohola daju uvjerljivo opravdanje za uključivanje ovog recepta u dnevni režim.
U svrhu detoksikacije, preporučljivo je pomiješati jednu žličicu sode bikarbone s tri žličice meda, pustiti da se smjesa polako otapa u ustima tijekom 24 sata. Ovu praksu treba provoditi jednom tjedno, nakon čega slijedi dvomjesečna pauza. Ako je potrebno, postupak se može ponoviti nakon određenog intervala. U svakom slučaju, ovu metodu vrijedi razmotriti jer ne predstavlja opasnost za zdravlje.
Med je prirodna tvar koju karakterizira slatka i viskozna tekućina koju proizvode pčele, a koja se dobiva iz nektara koje skupljaju s cvijeća ili iz slatkih izlučevina određenih insekata, poput medne rose. Predstavlja jedan od najopsežnijih proizvoda prirode, koji obuhvaća gotovo sve bitne komponente potrebne za izgradnju ljudskog organizma. Primarni izvor ugljikohidrata u medu je nektar koji pčele pretvaraju u lako probavljive šećere, odnosno glukozu i fruktozu.
Zreli med zadržava manje od 15% vode, a pčele ga čuvaju od vlage i kvarenja zatvarajući ga voskom u saću. Nadalje, med obiluje mineralima, aminokiselinama i visokokvalitetnim organskim kiselinama, uključujući mravlju, jabučnu, limunsku, octenu i jantarnu kiselinu, uz pigmente, razne derivate klorofila, vosak, inulin i elemente iz vitamina B kompleksa. Za razliku od cvjetnog meda, saće ima 13 puta više minerala, posebice željeza.
Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijski proizvedenog meda, usprkos napretku tehnologije i znatnim ulaganjima, dali su nezadovoljavajuće rezultate.
Tajna proizvodnje autentičnog prirodnog pčelinjeg meda krije se u tijelu i probavnom sustavu pčela, gdje se ova tvar pretvara u gotovo neizostavnu komponentu ljudske prehrane. Nijedna pčela ne proizvodi lošiji med; prije, loša kvaliteta meda rezultat je industrijske manipulacije ili nedostatka znanja i predanog pčelarenja.
Prilikom dodavanja meda u razne napitke, poput čajeva, ključno je osigurati da temperatura čaja ne bude previsoka jer pregrijavanje može umanjiti terapeutska svojstva meda. Za optimalnu apsorpciju njegovih ljekovitih svojstava, med treba dobro otopiti u tekućini. Ako se konzumira bez tekućine, poželjno je pustiti da se med potpuno otopi u ustima.
Zbog visoke probavljivosti med brzo nadoknađuje izgubljenu energiju, a dugotrajna konzumacija pridonosi kako fizičkoj izdržljivosti tako i psihičkom blagostanju. Njegova blagotvorna svojstva čine med vitalnim elementom nutritivne prehrane, a njegova pravilna uporaba uzdiže ga do statusa ljekovite tvari. Dok se predlaže konzumiranje meda kovanom kuhinjskom žlicom, neki pčelari zagovaraju korištenje drvene žlice, iako ta tvrdnja još nije potkrijepljena znanstvenim dokazima.
