Dva siromašna dječaka, Ethan i Mason, odrasli su uz težak život u malom gradu Brookdale, ali uz snažnu podršku svoje bake koja im je, nažalost, preminula kada su imali samo deset godina.
Unatoč skromnim uvjetima u kojima su živjeli, njihova baka ih je učila životnim vrijednostima koje su im bile vodilja. Ljubav i dobrota, po njenim riječima, nisu se mjerile bogatstvom ili imanjem, već time koliko možeš dati drugim ljudima, bez obzira na vlastite teškoće. Ethan i Mason su, slijedeći njene savjete, živjeli jednostavnim životom, nastojeći biti ljubazni i brižni, iako su sami imali malo.
Jednog kišnog dana, dok su se vraćali kući nakon škole, padala je jaka kiša koja je činila da mali grad izgleda još tužnije i usamljenije. Ulice su bile poluprazne, a kuće, već razbacane u velikim razmacima, izgledale su kao da se povlače dublje u tminu. Za mnoge ljude, kiša je bila izgovor da ostanu kod kuće i ne izlaze, ali za Ethan i Masona, kiša je samo značila da će se smočiti na putu kući. No, nije im smetalo. Oni su to nosili s osmijehom, znajući da ne mogu promijeniti vremenske uvjete.
- Dok su koračali prema svom domu, u kojem su obojica znali da će pronaći hranu i malo ljubavi, primijetili su starca koji je stajao pod drvećem, pokušavajući se skloniti od kiše. Bio je stariji od bilo kojeg čovjeka kojeg su poznavali, a njegova tuga je bila očita u njegovim očima. Njegova tanka jakna nije ga mogla zaštititi od hladnoće i kiše, a čini se da nije imao kamo otići.
Ethan i Mason nisu mnogo razmišljali. Bez obzira na to što su sami bili siromašni, i što bi im pomoglo samo malo da prežive dan, odlučili su pomoći starcu. Mason je skinuo svoju jaknu i predao je starcu, dok je Ethan, bez riječi, ponudio da ga odvede do obližnje kafane, gdje su barem mogli sjesti i osušiti se. Starac je zahvalno prihvatio pomoć, a dječaci su mu pomogli da se smjesti u toplu unutrašnjost kafane. Dok su sjedili s njim, razgovarali su o svemu i ničemu, o kiši, o životu, o onome što su obojica doživjeli. U tom trenutku, nisu tražili ništa zauzvrat.
Nisu znali da će taj trenutak imati velike posljedice na njihov život. To je bio trenutak koji će oblikovati njihove sudbine na način koji nisu mogli predvidjeti. Iako nisu tražili ništa za svoju pomoć, dječaci su pokazali nesebičnu ljubaznost koja će, u konačnici, donijeti promjene koje nisu mogli ni zamisliti.
Nakon što su se rastali od starca, dječaci su nastavili svoju putanju kući, govoreći o tome kako bi bilo dobro da imaju bolju odjeću i da ih svi ne bi uvijek gledali kao siromašne dječake. Ipak, nisu se previše opterećivali, jer su znali da je ljubav prema drugima važnija od bilo kakvog bogatstva. Njihova baka im je često govorila da, ako uvijek pomažeš drugima, na neki način to se vraća. Iako nisu točno znali što je to značilo, vjerovali su u njene riječi.
Danima su zaboravili na taj susret sa starcem, sve dok jednog jutra, nekoliko tjedana kasnije, nisu saznali da je starac koji su pomogli zapravo bio lokalni milijunaš, kojeg su mnogi znali po njegovom bogatstvu i uspjesima. Ispostavilo se da je on donirao veliku svotu novca siromašnim obiteljima u Brookdaleu, a među njima su bili i Ethan i Mason. Rukom napisane zahvalnice i novčane nagrade počele su stizati na njihovu adresu.
- Iako su bili iznenađeni, nisu osjećali nikakvu želju za bogatstvom. Umjesto toga, shvatili su da njihova djela nisu bila motivirana materijalnim stvarima. To što su pomogli starcu bilo je zbog njihove unutarnje vrijednosti koju su naslijedili od bake. Baka ih je naučila da ljubav nije nešto što se daje s nadom za povratak, već nešto što se nesebično dijeli bez ikakvog očekivanja.
I tako su Ethan i Mason nastavili živjeti svoj život, sada s dodatnom sigurnošću i resursima koji su im omogućili bolji život, ali uvijek ostajući dosljedni onome što su naučili: ljubav, dobrota i pomaganje drugima su najvredniji darovi koje možete dati i primiti. Bez obzira na to koliko im život bude bogat ili siromašan, njihov temeljni cilj ostao je isti: biti ljubazni i nesebični prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
