Vesna Zmijanac i Miroslav Ilić imaju zajedničku istoriju, krećući se na put uspeha u muzičkoj industriji istovremeno. Svoj početni trijumf ostvarili su dostizanjem vrhunca top lista i osvajanjem publike na rasprodanim koncertnim prostorima. Njihova harmonična saradnja često ih je dovela do zajedničkih nastupa na sceni.
U svom vrhuncu, oba umjetnika su vladala kao najomiljenije pop pjevačice u Jugoslaviji. Tokom dugog trajanja njihovih turneja tokom tih godina, sa sigurnošću se može reći da su Vesna i Miroslav od običnih saradnika evoluirali u izuzetne prijatelje čije se ličnosti besprekorno usklađuju. Zaista je izvanredno da su u jednom trenutku čak i njihove mane pokazale zapanjujuće sličnosti. Ni tokom svojih mladalačkih i avanturističkih dana, Vesna Zmijanac i Miroslav Ilić nisu bili imuni na privlačnost kasnonoćnih provoda.
Nakon nastupa, pridružili bi se svojim kolegama muzičarima u nastavku slavlja koje se protezalo do ranih jutarnjih sati, bez namjere da se vrate kući dok sunce ne izađe visoko na nebo. Usred veselja čula se simfonija melodičnih glasova, gracioznih pokreta i radosnog zveckanja čašama, praćenih, nažalost, nekoliko neobičnih i neugodnih ponašanja koja bi na kraju imala posljedice. Na sreću, obojica su shvatili da alkoholna pića nemaju pozitivan uticaj na njihove živote. Ilić se, posebno, svečano zavetovao u prisustvu ikone Svetog Đorđa, obećavši da će se uzdržavati od pića. Tokom godina koje su prethodile 1989., moje večeri sam obično provodio u barovima, okružen prijateljima, uživajući u alkoholu i povremeno svjedočeći razbijenom staklu. Nažalost, moja tolerancija na alkohol bila je daleko od idealne, što je rezultiralo trenucima nesviđanja vlastitog ponašanja nakon što sam se otrijeznio.
Međutim, jednog kobnog jutra, preplavila me nova odlučnost. Stojeći pred čuvenim likom Svetog Đorđa, prekrstio sam se i izgovorio sledeće reči: „Budalo, ne želiš više da piješ“. U trenu je moja veza s alkoholom došla do kraja, nalik na brzu akciju makaza. Miroslav je otvoreno podijelio ovo transformativno iskustvo s medijima, a intrigantno je primijetiti da Vesna ima sličnu priču. U prošlosti sam često odlazio na groblje Bukulja, pronalazio sam utjehu u tome što sam sjedio na bakinom grobu i popio devet čašica rakije prije nego što sam zaspao.
Moram naglasiti duboku tugu koja prati svjedočenje žene u alkoholu. Ne mogu poreći da sam i ja postao žrtva ove štetne navike, radnje koja se ne može opravdati niti tražim bilo kakvo opravdanje za to. Zaista je obeshrabrujuće svjedočiti ženi koja pribjegava alkoholu kao sredstvu da otupi svoj bol i beznađe. Međutim, hrabro je priznala svoju borbu i pritom je nestao njen porok. Trenutno, zbog operacije srca, sama pomisao na alkohol joj je nezamisliva.
