Sin legendarnog pjevača narodne muzike Halida Bešlića, Dino, nedavno je posjetio očev mezar, a ono što ga je tamo dočekalo ostavilo ga je bez teksta.
Emocije su preplavile i njega i sve koji su kasnije čuli što se dogodilo. Halid je bio voljen ne samo kao umjetnik, već i kao čovjek — skroman, topla srca i uvijek spreman pomoći drugima. Njegova smrt ostavila je prazninu u srcima mnogih, a prizor na mezaru samo je potvrdio koliko je bio voljen i poštovan.
Kada je Dino stigao na mezarje, očekivao je tišinu i spokoj, ali ono što je zatekao bilo je više od toga. Na mezaru njegovog oca bilo je na desetine svježih cvjetnih aranžmana, upaljenih svijeća i poruka koje su ostavljali obožavaoci iz cijelog regiona. Neki su čak donijeli i male ceduljice sa stihovima Halidovih pjesama, dok su drugi ostavili ručno napisane poruke zahvalnosti za sve emocije koje je kroz decenije budio u ljudima. Dino je u tišini stajao, gledajući sve to, ne mogavši sakriti suze.
„Nisam znao da ljudi još uvijek dolaze ovako često“, rekao je tihim glasom, svjestan koliko je dubok trag njegov otac ostavio. Halid je za života uvijek govorio da mu je najveća nagrada ljubav naroda, a sada, i poslije smrti, ta ljubav živi kroz svaku svijeću, cvijet i poruku koja se pojavi na njegovom mezaru.
Brojni fanovi dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i dijaspore. Mnogi tvrde da osjećaju posebnu mirnoću kada stoje pored Halidovog mezara, kao da njegov glas i dalje odzvanja negdje u zraku. Neki dolaze da zapjevaju njegove pjesme, drugi da u tišini izgovore molitvu, ali svi s istim osjećajem — zahvalnošću što su živjeli u vremenu kada je Halid pjevao.
Dino je proveo gotovo sat vremena pored očeva mezara, čitajući poruke koje su ljudi ostavili. Na jednoj od njih pisalo je: „Tvoje pjesme su nam bile utjeha, a tvoj osmijeh nada. Počivaj u miru, legendo.“ Druga je sadržavala jednostavnu rečenicu: „Halide, hvala ti za sve suze i osmijehe koje si nam dao.“ Svaka poruka bila je podsjetnik da su Halidove pjesme bile više od muzike – one su bile priče života, ljubavi i bola običnih ljudi.
Nakon što je završio molitvu, Dino je u tišini obrisao ploču na mezaru, složio svježe cvijeće i dodao mali detalj koji nosi posebno značenje za porodicu Bešlić – drvenu pločicu sa stihom jedne od Halidovih najpoznatijih pjesama: „Miljacka teče, a srce boli…“ Taj gest simbolizovao je neraskidivu vezu između oca i sina, ali i između umjetnika i naroda.
Ljudi koji su se u tom trenutku zatekli na mezarju kažu da je atmosfera bila posebna — tiha, a opet ispunjena osjećajem dubokog poštovanja. „Kao da je cijelo nebo zastalo“, rekla je jedna starija gospođa koja je došla zapaliti svijeću.
Halid Bešlić bio je simbol jednostavnosti, topline i iskrene emocije. Njegove pjesme su spajale generacije, a on sam nikada nije izgubio dodir sa običnim ljudima. Upravo zato nije čudno što njegov mezar ni danas nije pust, već mjesto na koje ljudi dolaze pronaći mir, zahvalnost i sjećanje.
Dino Bešlić, iako emotivno slomljen, rekao je nakon posjete da mu je srce ipak puno. „Vidjeti koliko ga ljudi još uvijek vole — to je nešto što nema cijenu. Moj otac je otišao, ali njegova duša živi u svima koji ga se sjećaju.“
- Ta posjeta još jednom je podsjetila koliko je Halid bio velik čovjek i koliko je njegova muzika bila duboko povezana s narodom. I dok cvijeće na mezaru polako vene, ljubav prema Halidu Bešliću ne prestaje da cvjeta.
