Kada govorimo o stresu, znamo da svaka osoba doživi stres barem nekoliko puta dnevno. Sadašnji brz način života je sam po sebi stresan , i on služi za aktiviranje niza signala u tijelu koji potječu od hormona i živaca, dovodeći nadbubrežne žlijezde do lučenja hormona kao što su adrenalin i kortizol.
Kortizol je hormon klasificiran kao kortikosteroid, a stvara se u korteksu nadbubrežne žlijezde. Često se naziva “hormon stresa”, neophodan je za tjelesnu reakciju na stres. Ovaj hormon pridonosi podizanju krvnog tlaka i razine šećera u krvi, a istovremeno djeluje imunosupresivno.
Na otpuštanje kortizola u tijelu utječu nadbubrežne žlijezde, hipofiza i hipotalamus. Kao ključna komponenta prirodne reakcije tijela na potencijalnu ozljedu ili opasnost, tipično je da razine kortizola povremeno budu povišene, s fluktuacijama koje se javljaju tijekom dana.
Stalna prekomjerna proizvodnja kortizola obično označava zdravstveni problem ispod površine. Ovo stanje, obilježeno stalno povišenim razinama kortizola, naziva se Cushingov sindrom ili hiperkortizolizam.
Većina stanica u tijelu sadrži receptore za kortizol, koji služe u nekoliko svrha, uključujući regulaciju šećera u krvi, smanjenje upale, upravljanje metabolizmom i poboljšanje pamćenja. Iako je kortizol vitalan za cjelokupno zdravlje, njegova prevelika količina može negativno utjecati na tijelo i dovesti do neželjenih simptoma.
Hipotalamus je regija mozga koja radi s različitim žlijezdama u cijelom tijelu kako bi kontrolirala razine hormona. Ova interakcija s kortizolom naziva se “osovina” hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.
Kada razina kortizola padne, hipotalamus proizvodi kortikotropin-oslobađajući hormon (CRH), koji potiče prednju hipofizu da luči adrenokortikotropni hormon (ACTH). Nakon toga, ACTH potiče nadbubrežne žlijezde da proizvode i otpuštaju dodatni kortizol.
Nadbubrežne žlijezde mogu otpustiti prekomjerni kortizol iz raznih razloga. Složen niz signala koji potječu iz hormona i živaca pokreće stres. Ovi signali potiču nadbubrežne žlijezde na lučenje hormona poput adrenalina i kortizola. Posljedično, dolazi do povećanja broja otkucaja srca i energije, što doprinosi odgovoru “bori se ili bježi”. Ova reakcija služi kao način da se tijelo pripremi za potencijalno opasne ili štetne okolnosti.
Kortizol igra ulogu u inhibiciji funkcija koje nisu ključne tijekom borbe ili bijega. Nakon što prijetnja nestane, vaši se hormoni i tjelesne funkcije obično vraćaju u svoje normalno stanje. Međutim, kada ste suočeni sa stalnim stresom, ova reakcija se možda neće deaktivirati kako bi trebala.
Produljena izloženost kortizolu i drugim hormonima povezanim sa stresom može imati štetne učinke na gotovo sve tjelesne procese. To može povećati vjerojatnost brojnih zdravstvenih problema, uključujući bolesti srca, plućne komplikacije, pretilost, anksioznost, depresiju i još mnogo toga.
Smještena u dnu mozga, hipofiza se često naziva “glavnom žlijezdom” zbog svoje uloge u nadziranju i reguliranju brojnih tjelesnih funkcija putem oslobađanja hormona. Problemi s hipofizom mogu dovesti do viška ili manjka hormona, kao što je ACTH, što potiče nadbubrežne žlijezde da povećaju proizvodnju kortizola.
Određeni lijekovi mogu dovesti do povišene razine kortizola. Na primjer, istraživanje je pokazalo vezu između oralnih kontraceptiva i koncentracije kortizola u krvi. Osim toga, kortikosteroidni lijekovi, koji se uglavnom propisuju za stanja poput astme, artritisa, specifičnih karcinoma i drugih bolesti, također mogu rezultirati povećanjem razine kortizola ako se koriste u visokim dozama ili tijekom duljeg razdoblja. Prednizon, kortizon i deksametazon su među najčešće korištenim kortikosteroidima.