Papa Franjo, koji je preminuo u 88. godini života, godinama se borio sa značajnim zdravstvenim problemima, posebno je imao zdravstvei problem s plućima. U mladosti je imao operaciju uklanjanja dijela jednog plućnog krila zbog pleuritisa, što je uvelike utjecalo na njegovu osjetljivost na respiratorne infekcije u kasnijoj životnoj dobi.
U veljači 2025. papa Franjo je hospitaliziran u rimskoj bolnici Gemelli zbog obostrane upale pluća. Dok je njegovo stanje bilo kritično, ostao je stabilan, a režim liječenja sastojao se od kisika i antibiotika. Tijekom boravka u bolnici naišao je na bronhijalni spazam i aspiraciju, što je zahtijevalo neinvazivnu mehaničku ventilaciju.
Unatoč naznakama poboljšanja, kao što je smanjeno oslanjanje na mehaničku ventilaciju, komplikacije su se nastavile, što je dovelo do pogoršanja njegovog cjelokupnog zdravlja. Papa Franjo poznat je po svojoj predanosti i duhovnoj snazi, čak i usprkos zdravstvenim poteškoćama.
Njegova smrt ostavila je dubok utjecaj na srca vjernih pojedinaca diljem svijeta. Uobičajeni pokazatelji plućne bolesti uključuju respiratorne simptome kao što su nedostatak zraka, osobito tijekom fizičkog napora, i kašalj, koji može biti suh ili popraćen sluzi. Iskašljavanje krvi je zabrinjavajući simptom koji može ukazivati na ozbiljno zdravstveno stanje. Osim toga, vrijedan je spomena i zviždanje u prsima koje karakterizira zviždanje ili zveckanje tijekom disanja.
Neudobnost u prsima, posebno vidljiva tijekom dubokog disanja ili kašljanja, praćena osjećajem težine u području prsa.
Uobičajeni fizički simptomi uključuju:
-slabost i umor, kao i smanjeni apetit.
-Gubitak težine.
-Visoka tjelesna temperatura ili groznica, često povezana s infekcijama.
-Noćno znojenje.
-Promjene na prstima i noktima, koje se obično nazivaju batićasti prsti: Povećanje distalnih falangi i zakrivljenost noktiju često se vide kod ljudi s kroničnim plućnim stanjima, uključujući rak pluća, plućnu fibrozu i cističnu fibrozu.
Posebne manifestacije povezane s različitim plućnim poremećajima:
Upala pluća:
-Povišena temperatura praćena osjećajem zimice.
-Iskašljavanje gnojnog sputuma praćeno bolom u prsima.
-Kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB) karakterizira uporan kašalj, koji se obično naziva “pušački kašalj”, uz neprekidno stvaranje sekreta.
-Progresivna zaduha koja se s vremenom pojačava. Rak pluća:
-Uporan kašalj koji ne prolazi bez povlačenja. Nenamjerni gubitak težine.
-Iskašljavanje krvi.
-Promuklost.
Plućna embolija očituje se iznenadnom pojavom boli u prsima, praćenom iznenadnim nedostatkom daha, ubrzanim disanjem i palpitacijama.
BONUS:
Patrijarh Pavle smatran je omiljenim duhovnikom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, slavljenim po dobrom raspoloženju i milosrđu; ipak, bilo je slučajeva u kojima je bio doživljen prestrogim, osobito kada je ocrtavao one koje treba isključiti iz pričesti.
Patrijarh Pavle bio je uvjeren da Sveta pričest predstavlja najviši izraz Božje milosti, tvrdeći da su duboka duhovna priprava i čisto srce preduvjeti za pristupanje ovom otajstvu. Naglasio je kako vjeri ne treba pristupati olako, već zahtijeva istinsko opredjeljenje i pokajanje. Prema njegovoj perspektivi, pojedinci koji se ne mogu autentično pokajati i očistiti svoje duše prije primanja pričesti riskiraju pogoršanje svog duhovnog stanja.
U njegovim učenjima često se ističe važnost ustrajnosti i postojanosti u vjeri. Istaknuo je kako je život kršćanina pun izazova i iskušenja; međutim, vjera može pobijediti sve nedaće. Njegova izjava, “Tko ovo izdrži, bit će spašen,” utjelovljuje njegovu vjeru u moć ustrajnosti i duhovne discipline.
Patrijarh Pavle bio je uvjeren da pojedinci koji dožive nesreću, posebno oni koji se suočavaju s izazovnim životnim situacijama ili se osjećaju odvojeno od sebe, mogu otkriti pravi put kroz pravu vjeru i pokajanje. Tvrdio je da bit života leži u postizanju duhovne ravnoteže i njegovanju odnosa s Bogom. Njegova je poruka bila nedvosmislena: ljubavlju, razumijevanjem i vjerom moguće je pobijediti svaku nedaću i postići unutarnji mir.
Njegova životna filozofija bila je temeljno utemeljena na uvjerenju da Crkva mora zadržati svoju svetost, odupirući se razvodnjavanju populizmom i političkom korektnošću. Smatrao je da su ceremonije poput vjenčanja i sprovoda više od pukih društvenih funkcija; umjesto toga, predstavljali su duboke duhovne obrede koji su sa sobom nosili jedinstvenu odgovornost i privilegiju. U skladu s tim, suzdržao se od sudjelovanja u tim ritualima, vjerujući da će njegova odsutnost pomoći u očuvanju duhovnog značaja prigoda.
