Jedan od najvećih modnih vizionara svih vremena, Đorđo Armani, ispraćen je na vječni počinak u prisustvu porodice, prijatelja i najbližih saradnika.
Njegova poslednja želja bila je da bude sahranjen u grobnici koju je sam osmislio, u tišini i jednostavnosti koja je oduvijek bila zaštitni znak njegovog života i stvaralaštva.
Na brežuljku nadomak Milana, u mirnom zelenilu koje podsjeća na italijanske pejzaže iz starih filmova, podignuta je kamena grobnica – jednostavna, a istovremeno grandiozna u svojoj eleganciji. Bez nepotrebnih detalja, bez raskoši i zlata, sve je odiše čistim linijama, minimalističkim formama i spokojem. Upravo onako kako je Armani oblikovao modu – tiho, bez pretjerivanja, a opet s neospornom snagom i upečatljivošću.
Okupljeni su, u suzama i tišini, ispratili čovjeka koji je promijenio način na koji svijet vidi odijevanje. Njegove kolekcije donijele su novu estetiku – jednostavnost, pročišćenost i bezvremensku eleganciju. Armani je dokazao da prava ljepota ne leži u šarenilu i preopterećenosti, već u jasnoći i harmoniji.
Na sahrani su viđene mnoge poznate ličnosti iz svijeta mode, filma i muzike. Neki su došli da odaju počast velikom prijatelju, neki da zahvale čovjeku koji im je dao priliku, a neki da u tišini podsjete sebe na trenutke koje su dijelili s njim. Ipak, najpotresnije scene dolazile su od njegove porodice i najbližih saradnika – ljudi koji su s njim dijelili ne samo uspjehe, već i umor, borbe i sumnje.
Jedna od njegovih sestara, vidno potresena, položila je buket bijelih ljiljana na kamenitu ploču, dok su mu saradnici iz modne kuće Armani u tišini nosili crne ruže. U očima svih bila je ista misao – otišao je čovjek koji je bio više od modnog dizajnera. Bio je učitelj, prijatelj, čovjek koji je znao slušati i razumjeti.
Njegova grobnica nije slučajno projektovana baš tako – Armani je želio da i poslije smrti njegova „kuća“ bude mjesto mira, sklada i dostojanstva. Zidovi od svijetlog kamena, prozračni prostor i prirodna svjetlost koja pada kroz otvor na krovu podsjećaju na arhitektonske principe koje je volio. Čak i u smrti, njegov osjećaj za proporciju, ravnotežu i mirnoću ostao je prisutan.
Mnogi su plakali, ali su se istovremeno prisjećali i osmijeha. Armani je često govorio da je život „najveća modna pista“ i da se ne smije izgubiti radost postojanja. Upravo zato, i u najtužnijem trenutku, među okupljenima se osjetila neka posebna toplina – kao da su svi znali da bi i sam Armani želio da ga pamte po ljepoti, a ne po tuzi.
- Njegova smrt ostavila je prazninu, ne samo u modnom svijetu, već i u srcima miliona ljudi širom planete. Njegove kreacije nosile su glumice na crvenim tepisima, ali i obični ljudi na svojim najvažnijim životnim događajima. Armani je uvijek govorio da se moda ne pravi za elite, već za čovjeka, za svakoga ko želi da se osjeća dostojanstveno i slobodno u onome što nosi.
Na kraju ceremonije, zvuci tihe muzike ispratili su ga u vječnost. Nebo nad Milanom obojilo se u blago sivo, kao da i priroda tuguje za njim. Njegovi najbliži položili su ruke na kamenitu grobnicu, a mnogi su šapnuli posljednje riječi koje su željeli da mu kažu.
Đorđo Armani je otišao, ali je ostavio naslijeđe koje će trajati vječno. Njegove linije, njegove ideje, njegova filozofija – sve to nastavlja da živi u svakom komadu odjeće koji je stvorio, i u svakome ko je ikada nosio njegovo ime na sebi. Smrt je zatvorila jedno poglavlje, ali duh Armanija ostaće prisutan u svakom potezu igle, u svakoj elegantnoj silueti i u svakoj modnoj priči koja tek treba da bude ispričana.
Njegova večna kuća sada čuva njegovo tijelo, ali duh ovog velikana nastavlja da inspiriše svijet – tiho, jednostavno i elegantno, baš kao što je to oduvijek činio.
