U iskrenom otkrovenju, proslavljena ikona narodne muzike Rade Petrović otkrio je da mu je detinjstvo bilo daleko od radosnog zbog razvoda roditelja, a izrazio je minimalan entuzijazam za akademsko zanimanje. Prema rečima Radeta, proslavljenog izvođača popularne pesme Šumadijo, Šumadijo, ko bi tebe pojaj, imao je buntovnu narav, a na umetnički put je krenuo sa nepunih 14 godina. do iskustva dvije duboke tragedije i bolesti njegovog sina.
Petrović je istakao suštinsku prirodu svog susreta sa suprugom Olgom, koju je odmah primetio, a zajedno su podigli dva sina po imenu Dragan i Zoran. 1987. godine, kada se Dragan vratio iz vojske, dogodio se tragičan događaj – umrla mu je supruga Olga. Sa 22 godine Dragan je morao da se suoči sa gubitkom voljene. Olga je bolovala od nefritisa bubrega, stanja koje je prvobitno dijagnosticirano nakon porođaja njihovog mlađeg sina Zorana. Nažalost, njeno zdravlje se vremenom pogoršalo, što je dovelo do njene prerane smrti. Samo mesec dana pre Olgine smrti, Zoran se razboleo. Slučajno sam bio kod Radeta, eksperimentisao sa pesmama, kada me je hitno pozvala Olga i obavestila me o Zoranovom sve lošijem stanju. Bila je sreća što sam bio u blizini i mogao sam da im priskočim u pomoć. Kada sam stigla, Zoran je sedeo za stolom i pokušavao da jede, ali je ispljunuo hranu sa čudnim izrazom lica. Pre ovog incidenta nastupao sam za bolesne kod “Laze Lazarevića” i uspeo da brzo okupim grupu ljudi koji su pomogli da ga odvezu u bolnicu. Iako je bila nedelja sa ograničenim brojem osoblja, uspela sam da nađem medicinsku sestru koja me je uputila da odmah dovedem Zorana.
Čak su me pitali da li je uzimao drogu, ali sam ih uvjeravao da nije. Nakon što je doveden sam, doktor se pojavio s vijestima da će morati ostati u bolnici. Tu je ostao tri dana prije nego što je prebačen na skelu Padina. Dijagnoza je bila šizofrenija“, objasnio je Rade. „Ti dani su bili nepodnošljivi za Dragana, Olgu i mene. Olga je plakala nad nesrećnim okolnostima koje su ga zadesile, nekoga ko je tek započeo svoj životni put i sada je izgledao kao da je predodređen za ništavilo… To je bila realnost – nije bio sposoban da radi, da zasnuje porodicu, niti da se bavi bilo čim… Preko ‘Jugoleka’ sam uspjela nabaviti potrebne materijale za dijalizu za Olgu, a dijalizu sam obavljala sama kod kuće. Jednom mjesečno bi nam donosili sve što nam je potrebno. Zoran je boravio u bolnici tokom oštre zime ’87. Svakog dana, od podneva do pet popodne, odlazila sam kod Zorana. Bilo je srceparajuće svjedočiti koliko je oslabio, s obzirom da je nekada igrao fudbal za reprezentaciju – koža mu je praktično visila sa tijela. Olga mu je svakog dana marljivo pripremala supu i pakovala je u termosicu sa ostalom hranom. Nije imao apetita osim ako ja lično nisam otišao da ga nahranim.
Zajedno bismo prešli duge, uske hodnike, svaki od sto metara. U svojim pokušajima da mu osiguram udobnost, nudio bih poklone, pa čak i pribjegavao podmićivanju. Bio je zatvoren u posebnoj prostoriji, stalno pod budnim očima medicinskih sestara iza stakla. “Samo sedam dana nakon što se Dragan vratio iz vojske, već ga je čekao posao u školi”, prisjetio se on. U tom periodu nisam imala mnogo prilike da pevam, jer to jednostavno nije bilo izvodljivo. Bilo da se radilo o Olgi ili meni, uvijek smo se pobrinuli za kupovinu sokova za bebu i isporuku mu ih uz obroke. Tog dana sam se osjećala prinuđenom da ustanem i odem po sokove, ali Olga je insistirala: “Ostani u krevetu, odmori se. Ja ću se pobrinuti za dijalizu, a Dragan neka se pobrine za svoje obaveze.” Uz to mu je dala nešto novca i on je krenuo. Tragično, po povratku je otkrio da mu je majka preminula, a njeni posljednji trenuci su proveli u mom zagrljaju. Nakon što je izgovorila riječi “Jao, Rade, avaj” postala je moja i naša veza je već prekinuta. Kasnije sam otkrio da je premjestila kolačić, zbog čega je sva tečnost iscurila ispod njene kože. U to vrijeme su tvrdili da joj je potrebna operacija, uvjeravajući me da će biti uspješna. Međutim, nakon zahvata jedva je došla k svijesti. Prilikom našeg odlaska iz bolnice je priznala: “Sva osmorica s kojima sam dijelila krevet su poginuli, a sada je red na mene. Pomisao da živim bez tebe je nepodnošljiva.” Složio se s njenim osjećajem.
