Sa 19 godina pjevač Hari Varešanović vjenčao se sa Aidom krajem 1983. Nakon vjenčanja, dvije godine kasnije na svijet su dočekali kćerku Nađu. Međutim, sa Majom je dobio sina, a ne sa Aidom. Varešanović je tokom intervjua priznao da u mlađim godinama nije bio spreman da preuzme ulogu oca. Bio je uvijek otvoren i iskren po pitanju ove teme. Skoro deceniju kasnije, 1994. godine, sa suprugom Aidom je dobio sina Damira.
Međutim, kasnije se saznalo da je Varešanović prije dvije godine dobio vanbračnog sina po imenu Mak, za što je Hari saznao tek mnogo kasnije u životu. Ovo otkriće bilo je jedan od nekoliko razloga koji su doprinijeli raspadu njegovog prvog braka s Aidom.
Varešanović je bio iskren kada je 1994. godine upoznao svoju drugu suprugu Jasminku i shvatio šta znači prava ljubav. U intervjuu za “Puls” 2006. godine, pjevač je otvoreno govorio o svom prvom braku sa Aidom, navodeći da je u muzičku industriju ušao zbog same muzike, a ne zbog poroka koji je često prate.
Takođe je napomenuo da nikada nije imao problema sa drogom, alkoholom ili kockanjem. Moj najdraži porok je muzika, a jedino što nisam uspeo da sačuvam su odnosi sa ženama, što je nesrećna nuspojava moje strasti.
Moje bračne svađe sa suprugom bile su rijetke i često sam je podsjećao da je izabrala da bude sa mnom, a ne obrnuto. Život ima svoje izazove, ali svi se oni mogu savladati. Ostajem u kompromisnom braku sa suprugom, prvenstveno zbog naše djece. Naime, zadnjih deset godina vozio sam se između Sarajeva i Minhena zbog supruge Jasminke s kojom sam počeo izlaziti 2010. godine i oženio se nakon razvoda od Aide.
Kako prenose hrvatski mediji, djevojka koja je rodila Maka, Harijevog sina, zove se Maja. Međutim, glasine koje sugerišu da pevač nije znao za svoje dete su netačne. Prema rečima Makove majke, muzičar je od samog početka bio svestan trudnoće. Navela je i da ju je često posjećivao i da je imao aktivnu ulogu u odgoju njihovog djeteta. Zajedno su učestvovali u obrazovanju i njegovanju Maka. Mak se 2017. vjenčao i primarnu odgovornost organizacije vjenčanja povjerio pjevaču.
BONUS:
Pravoslavni kršćani nedavno su obilježili jedan od svojih najznačajnijih blagdana, Đurđevdan, uz koji je istoimena pjesma desetljećima služila kao himna u našim krajevima, a čuvena je u izvedbi Bijelog dugmeta.
Ova pjesma zauzima duboko mjesto u zajedničkom sjećanju pučanstva, ne samo zbog svoje prepoznatljive melodije i teksta, već i zbog povijesne i kulturne važnosti koju predstavlja. Dok je izvedba renomirane grupe Bijelo Dugme najslavnija, pjesma ima daleko bogatije podrijetlo i narativ koji seže unatrag u vrijeme obilježeno značajnim teškoćama i dubokom tugom. “Đurđevdan” je utemeljen na romskoj narodnoj tradiciji i u početku je predstavljen kao melodija, sažimajući teme žalosti i gubitka.
Prevladavajuća legenda unutar zajednice pokazuje da su pjesmu isprva pjevali zatvorenici u vlakovima smrti, deportirani iz Sarajeva u koncentracijski logor Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata. Ovaj događaj dogodio se na Đurđevdan, važan pravoslavni praznik koji označava dolazak proljeća i obnovu života. Međutim, umjesto da obilježavaju ovaj dan sa svojim obiteljima, zatvorenici su se suočili sa svojom nadolazećom smrću. U ovom mračnom okruženju, pjesma je nastala kao dirljiv simbol očaja, tuge i konačnih ostataka ljudskog dostojanstva.
- Duboka emocija i značajna simbolika svojstvena pjesmi olakšali su njen razvoj od puke glazbene skladbe do snažne himne koja obuhvaća ne samo tugu već i teme ljubavi, sjećanja i gubitka. Prilikom izvođenja 1988. u Belom Dugmetu pjesma je dobila naziv “Jurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”. Ovaj naslov, zajedno s odgovarajućim tekstom, sažima temeljne osjećaje izražene u pjesmi — čežnju za voljenom osobom tijekom razdoblja koje je obično obilježeno slavljenjem života i ljubavi.
Zanimljivo je da je ovaj stih nastao pod utjecajem umjetničkog umijeća jednog od najpoznatijih kantautora s ovih prostora, Đorđa Balaševića. Goran Bregović, frontmen Bijelog dugmeta, u intervjuu je otkrio da je pjesma inicijalno nastala za film “Kuća za vešanje” redatelja Emira Kusturice.
Iako njezino podrijetlo leži u području kinematografije, kasnije se razvila u neovisnu i samoodrživu pjesmu koja je počela cvjetati autonomno. Bregović je izrazio misao da pjesme posjeduju inherentnu volju, rekavši da kada se oslobode tvorčevih ruku, one izlaze u svijet i počinju samostalno postojati. Primijetio je: “Pjesme su posebna živa bića.”
