Masim Svić se 5. studenoga 2022. oprostio od pozornice svojim završnim koncertom u Zagrebu, gdje su se liječnici u backstageu uvjerili u njegovu nepokolebljivu otpornost i dostojanstvenu pribranost u svim zdravstvenim problemima.
Godine 2022. vijest o neočekivanoj smrti Masima Savića pogodila nas je snažnim udarom, obuzimajući nas u dubokoj tuzi i nevjerici. Kratkoća njegove borbe protiv raka pluća, koja je trajala samo dva mjeseca, samo pojačava zbunjenost oko njegovog preranog odlaska. Objava novinara Romana Bolkovića na Facebooku svjedoči o izuzetnoj otpornosti koju je pokazao Masim Savić.
Ne izostavljajući detalje, Bolkovićevo priopćenje prenosimo u cijelosti. Od samog početka pripovijesti osjetio sam nadolazeći zaključak. Kad bih trebao započeti priču od njezina početka, to bi bilo dosta vremena u prošlosti. Ipak, radi sažetosti, krenut ću od zaključka. Nedavno sam imao privilegiju ugostiti jednog iznimnog posjetitelja, koji je igrom slučaja bio dobro educirani specijalist onkologije.
Tijekom naše rasprave, koja je obuhvatala različite teme koje su uključivale božanstvo i globalna pitanja, neočekivano smo skrenuli na temu Masima. Intrigantan aspekt ove pripovijesti leži u njenom odvijanju, budući da je moja početna pretpostavka o posjedovanju potpunog znanja od samog početka razbijena otkrićem da pravi nastanak leži na njegovom završetku. Masimo je značajnom izjavom počastio Arenu koncertom koji smatra vrhuncem svog glazbenog puta. U razgovoru sa svojim liječnikom, koji je igrom slučaja bio moj gost, otkrio je težinu situacije. Uvidjevši da koncert predstavlja potencijalnu opasnost za njegov život te ga je stoga nemoguće održati, izrazio je zabrinutost. Masimo je, međutim, ostao pribran i iznio je rješenje: predložio je da moj cijenjeni gost, inače liječnik, zajedno sa svojim medicinskim timom bude prisutan u backstageu cijelo vrijeme događaja.
Na taj način bi bili spremni intervenirati u slučaju da dođe do komplikacija. Ne prihvativši u potpunosti Masimov prijedlog, liječnik ga je nakon kratke stanke promatrao sa sumnjom. Ipak, prije nego što je uspio odgovoriti, Masimo je neustrašivo izjavio:
- “Unatoč svim vašim suzdržanostima, odlučan sam u svojoj odluci da nastavim s ovim koncertom. On ima golemo značenje u mom životu i ponovno potvrđujem svoju predanost njemu.” Očito je Masimo bio svjestan da ova priča počinje upravo zbog svoje kulminacije u tom trenutku. Doktor Masimo, unatoč drenu u plućima, nije izostajao s koncerta i uvijek je bio brz. Medicinski tim diskretno je djelovao u pozadini. Moram se ispričati zbog svoje iskrenosti, ali dubok dojam te večeri, priča i njezine zamršene pojedinosti duboko su me utjecali. Sada, u samoći prazne dvorane, tjeskoba se donekle smanjila u usporedbi s onom kobnom noći kad sam shvatio da je priča došla do kraja, ostavljajući iza sebe hrabrog glavnog lika. Iz moje perspektive, to je vrhunac uspjeha jednog pjevača.
To nadilazi moje vlastite mogućnosti i bilo bi neprikladno da ulazim u duboke dubine Masimovih emocija tijekom tog izvanrednog koncerta koji se odvijao tijekom večeri i noći. Sve što mogu reći je da je usred kaosa svog postojanja, Masimo neustrašivo slijedio svoj poziv i pjevao s takvom elegancijom i besprijekornim tokom da se stopio sa samom dušom glazbe, nadilazeći vlastitu osobu kao izvođača. U carstvu tih harmonija, on se neprimjetno rastapa, opraštajući se od nas kroz ples u kojem glazba preuzima kontrolu, nadmašujući plesača.
Svaki put kad Masimova vokalizacija počasti eter, obuzme me neopisiva senzacija. Nadilazi puko područje slušne percepcije, pretvarajući se u eterični entitet, sličan nematerijalnom odjeku. Od tog trenutka nadalje, Masimo postaje vječna prisutnost, zauvijek povezan s njegovim glasom. Iz moje perspektive, ovo predstavlja vrhunac vokalnog umijeća jednog umjetnika. To je poput prisustvovanja najneobičnijem koncertu u životu, koncertu koji nazivamo životom. Zbogom, Masimo…
