Ruzmarin je jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih biljaka u domaćinstvu . Njegov miris osvježava prostor, listovi se koriste u kulinarstvu, a poznat je i po tome da ima ljekovita svojstva.
Međutim, kada se ova biljka nađe u kući gdje živi mačka, situacija može biti mnogo složenija nego što većina vlasnika kućnih ljubimaca misli. Mnogi ljudi nisu svjesni da pojedine biljke, iako korisne za ljude, mogu predstavljati prijetnju za zdravlje njihovih ljubimaca. Zato je važno obratiti pažnju na to kako i gdje držite ruzmarin ako imate mačku u kući.
Prije svega, treba znati da ruzmarin sam po sebi nije ekstremno otrovan za mačke, ali njegovi eterični uljni spojevi mogu izazvati određene reakcije. Kod ljudi oni imaju antibakterijsko i umirujuće djelovanje, no kod mačaka organizam na njih reagira drugačije. Ukoliko mačka pojede veću količinu lišća, može doći do probavnih smetnji, povraćanja ili proljeva. Kod osjetljivijih ljubimaca javlja se i pospanost, dezorijentacija ili promjene u ponašanju. To je znak da je organizam pod stresom i da ne može lako preraditi sastojke koje ruzmarin sadrži.
Još jedna važna stavka su eterična ulja od ruzmarina. Ljudi ih često koriste za opuštanje, u difuzerima ili prilikom masaže, ali za mačke su ovakvi pripravci posebno rizični. Njihov organizam nema dovoljno enzima u jetri da preradi visoke koncentracije spojeva koji se nalaze u eteričnim uljima. Čak i udisanje mirisa može dovesti do problema s disanjem, kašlja, curenja iz nosa ili alergijskih reakcija. Ako se ulje nanese na površinu do koje mačka može doći i lizati je, rizik se dodatno povećava.
Zbog toga stručnjaci savjetuju da se difuzeri s ruzmarinovim uljem ili pripravci na bazi eteričnih ulja drže što dalje od prostora u kojem boravi mačka. Također, ako uzgajate ruzmarin u tegli u stanu, najbolje ga je postaviti na mjesto koje je nedostupno ljubimcu. Mačke su po prirodi znatiželjne i često će žvakati listove biljaka, čak i kada im se miris ili okus ne sviđa. Zato nije dovoljno osloniti se na pretpostavku da mačka „neće dirati“.
S druge strane, blagi kontakt sa samom biljkom u kontrolisanim uvjetima ne mora nužno biti opasan. Ako mačka priđe i pomiriše ruzmarin, to obično ne izaziva nikakvu reakciju. Problem nastaje kada dođe do konzumacije većih količina ili kada je u pitanju koncentrirani oblik biljke, poput ulja ili ekstrakta. Zato se vlasnicima preporučuje da prate ponašanje ljubimca i obrate pažnju na sve znakove nelagodnosti, poput gubitka apetita, povraćanja, prekomjernog lizanja ili letargije.
Važno je naglasiti da postoje i druge, mnogo opasnije biljke za mačke, poput ljiljana, difenbahije ili fikusa. U poređenju s njima, rizik od ruzmarina je manji, ali to ne znači da se može potpuno ignorisati. Prevencija je uvijek najbolja mjera – bolje je spriječiti kontakt nego kasnije liječiti posljedice.
Ukoliko primijetite da je vaša mačka ipak pojela dio ruzmarina i da pokazuje neke simptome, najbolje je odmah se obratiti veterinaru. On će procijeniti je li potrebno davati terapiju ili će blagi simptomi proći sami. Nikako se ne preporučuje samostalno davati lijekove namijenjene ljudima, jer to može dodatno ugroziti životinju.
Za vlasnike koji žele u svom domu i biljke i kućne ljubimce, savjet je da naprave kompromis. Ruzmarin može stajati na balkonu ili u visokoj tegli van domašaja mačke. Umjesto eteričnih ulja, prostor se može osvježiti prirodnim prozračivanjem ili korištenjem sigurnijih mirisa koji ne smetaju životinjama. Tako će i ljubimac biti zaštićen, a dom će i dalje zadržati notu svježine i prirodnosti koju ruzmarin donosi.
Zaključak je da ruzmarin i mačka u kući mogu postojati zajedno, ali uz oprez. Vlasnici trebaju biti svjesni mogućih rizika i prilagoditi svoj prostor tako da ljubimci ne dođu u direktan kontakt s biljkom ili njenim koncentriranim oblicima. Samo tako se može osigurati da i ljudi uživaju u blagodatima ruzmarina, a mačke ostanu zdrave i sigurne.
