Milka Novković, dječja psihologinja, u svojim devedesetima britko zapaža što razara obitelj
Prema riječima Milke Novković, promjene u obrazovanju prvi su put uvedene u svim tranzicijskim zemljama devedesetih godina prošlog stoljeća.
Kroz preko četrdeset godina prakse uvidjela je sve anomalije u suvremenom načinu odgoja djece. Život je provela tražeći put do ljubavi i istine. Često ističući da je glavna prepreka da obitelji više ne budu zdrave odgoj i obuka o kažnjavanju i nagrađivanju (ucjenama): model koji ostavlja trajan utjecaj na djecu i društvo.
– Raspad obitelji koji smo doživjeli prije nekoliko godina i novi načini obrazovanja. Dali su nam devedesetih, zajedno s demokracijom, ono što ja zovem “odgoj”, a oni “Slovaci” i “Česi” zovu “razmazivanje”. Ali sada smo morali prihvatiti da kasnije ili više ne govorimo o ovome gdje se tradicionalno ne može reći da je to nasilje. Više kao tatin štap i mamina varalica dok prijetnje ne kažu da tvrde da smo nasilni i okrutni. Postali smo užasno diferencirani. U radnim tradicionalnim obiteljima, rekla je, poznat je model roditeljstva – rad, red, što se smije, a što ne.
Imala je nezamislive osjećaje prema djeci i obrazovanju. Svašta je saznala kada je 1994. otvorila vrtić.
– Kreativni odgoj bez kazne i nagrade potpuno je u skladu s Kristovim evanđeljem. Postavljanje granica za djecu i, u 21. stoljeću, biti ljubazan i pošten Pobožna potreba je ljubav – to se može postići samo s ljubavlju. Milica Novković je naglasila da obitelj koja se stvaralački uspješno odgaja, čiji život počiva na ljubavi i dobroti, postaje izvorna… Izvorna uvijek svježa uvijek neponovljiva slobodna uvijek griješna usklađenost s božanskim načelima.
– Dobili smo neki čudan i čudan odgoj, koji ja zovem “ugađanje”, a kod Čeha i Slovaka “mekoća”. Dali su nam ga 90-ih zajedno s demokracijom, ne na tradicionalan način gdje se, pazite, to ne može nazvati nasiljem nego prijetnjom tatinim štapom ili maminom varalicom. Ipak, oni tvrde da smo nasilni i okrutni! Izrasli smo u vrlo komplicirane ljude. Roditeljski model u takvim tradicionalnim obiteljima poznat je: rekla je – ostalo je poznato – rad, red, što se smije, a što ne.
– Mora znati što mora vidjeti i što mora raditi jer svijet je vrlo složen pa tako i život. Devedesetih godina prošlog stoljeća ova obitelj odmiče od autoritarnog modela odgoja i luksuzira u finom stilu, na svakom koraku aludirajući na to da se štap treba riješiti; tada smo vidjeli da nasilje rađa još nasilja. Ne ide nam – netko nas zadirkuje. Dobivamo mrkvu, a ne štap
– Mora znati što se od njega očekuje i što treba raditi jer svijet i život su vrlo složeni. Devedesetih godina prošlog stoljeća ova se obitelj oprostila od autoritarnog obrazovanja i živjela je u luksuzu; posvuda okolo stalno su se prijetile da treba dokinuti štap i sami smo se uvjerili da je pod novim modelom obrazovanja došlo više nasilja. Mi se ne poboljšavamo, mi propadamo – netko nas ovdje sigurno tjera. Pa nam umjesto štapa dajte mrkvu.
– Tada dijete produži svoju slobodu, i tu je kraj. To je početak anarhije kada dijete počne vladati kućanstvom. Može dati bilo kakvu izjavu, ali ne ide mu sve u prilog jer nije svjestan. Došao je na ovaj svijet tražeći da se uredi ovo i ono, da ga roditelji upoznaju sa zakonima života, ali on to nije dobio.
– Zatim, dijete proširi svoju slobodu da dominira i tu sve završava. To je početak jednog anarhičnog načina života kada netko počne dominirati u obitelji svojim izrekama na kraju ali ne sve u svoju korist jer nije za sve. On ne zna. Dolazio je na ovaj svijet tražeći da se sve organizira, da mu roditelji uvedu zakone života — ali nije to dobio.
Prvi put kad mu nešto odbijete, on će uzvratiti tako što će se uključiti u stare kazne koje su roditelji zabranili djeci.
– Roditelji nevino smatraju pozitivnim uvjetovanjem, stara “mrkva” je zaista nešto novo, a to je ljubav. Danas su roditelji postali loše sluge svoje djece, a djeca loši gospodari svoje djece. To su nove uloge u obitelji našeg vremena koje su samo logična posljedica luksuznog odgoja, a ujedno su i zakonom zabranjene, dodaje profesor ovim objašnjenjem:
– Kada dijete pozitivno uvjetujete riječima: “Ako jedeš, ako uzimaš igračke, ako sjediš na kahlici, ako se brzo spremaš za školu… Dat ću ti slatkiše, crtiće, igrice, nove igračke , ‘pogrešni razlozi’…” onda je normalno da će djeca biti sebična i da ništa neće raditi bez interesa. Tako da se mrkva svaki roditelj, a pogotovo majke, zalijepi između djece i vlastitog posla i tu će skupiti mito i korupciju, ali ne i ljubav. Gdje postoji interes nema ljubavi.
Već prvi put kad mu zabranite da nešto učini, on će izvršiti tipične odmazde koje su zabranili njegovi roditelji.
– Pohlepno dijete postaje agresivno, prvi put jer mu kažete: “Ne, ne može. Ne, ne dam. Ne, nemam…” Dijete će vam uzvratiti klasičnim kaznama. da roditelji to zakonski ne smiju. Da jer dijete zna da je prezaštićeno od strane društva i prava djece i nitko ga ne smije glasno vikati (da ne kažem udarati). U tom se trenutku uloge mijenjaju: dijete postaje diktator, a roditelj — poslušni sluga. Pohlepna agresivna djeca također su lijena: Ne može obavljati kućanske poslove, ne može ići u vrtić; ne može studirati niti ispunjavati uobičajene obiteljske obveze.
Kasnije je otkrila da je to bio početak obiteljskih ratova jer su djeca dobila telefonske brojeve na koje su se javljala ako ih roditelji tuku ili ruže. Kada je Slovenija donijela ovaj zakon, odvedeno je više od 1450 djece.
U jednom je trenutku otkrila da je to bio početak obiteljskih ratova jer su klinci dobili telefonske brojeve na koje su javljali ako ih roditelji tuku ili vrijeđaju. Kada je Slovenija donijela ovaj zakon, odvedeno je više od 1450 djece.
Jednom je izjavila da je to bio početak obiteljskih ratova budući da su djeca dobivala telefonske brojeve da prijave ako im roditelje tuku ili ružno govore. Kada je Slovenija donijela ovaj zakon, odvedeno je preko 1450 djece.
– Tko će nam uzeti djecu ako nisu ugrožena ili zapuštena? Gdje su ih vodili i je li ih netko bolje školovao? Ne. Umjesto toga, centri za socijalni rad bi nam oduzeli djecu i smjestili ih u udomiteljske obitelji s udomiteljima jer bi rodilje bile proglašene nesposobnima jer su nam djeca agresivna, pohlepna, lijena, tvrdoglava. Gospođa Novković zaključila je kako pretjerana zaštita djece može imati najopasnije posljedice.
Zapamtite da bez ljubavi, pažnje, iskrenosti i uvida ti apetiti za stvarima plus dokazi i odobrenje nikada neće biti zadovoljeni.
