Poznata pevačica Ljiljana Petrović Butler, često nazivana “majkom romske duše”, koja potiče ii jedne umjetničke porodice. Rođena je u Beogradu 14. prosinca 1944. Njezina najznačajnija “škola” bila je kafana.
U dobi od 12 godina prvi put se pojavila na pozornici, zamjenjujući svoju bolesnu majku. Osim što se rano počela baviti nastupom, Ljiljana je u mladosti prigrlila majčinstvo. U jednom trenutku, u pokušaju da preživi, prihvatila se zadatka ribanja zahoda; kao što je često napominjala, njezino najznačajnije obrazovanje proizašlo je iz iskustava u kafiću.
Nesretna stvarnost za kafanske pjevače i glazbenike jest da, iako djeca mogu imati i oca i majku, često odrastaju pod brigom svojih baka. I moj prvi suprug i ja potječemo iz obitelji glazbenika. Dok sam cijelu noć pjevala, nisam mogla imati svoju djecu pored sebe. Za nas Rome velika je tragedija što sazrijevamo u ranoj dobi; Postala sam majka sa samo četrnaest godina, dok je moj prvi muž imao tek šesnaest. Upuštala bih se u igre skrivača s djecom u podrumima, samo da bih se ujutro zatekla kako rađam. Pukao mi je vodenjak od trčanja, ispričala je u intervjuu.
Iako je jedno vrijeme provela u glazbenoj školi, sama ističe da joj je najznačajnije školovanje steklo u pubu. Unatoč svojoj velikoj slavi i popularnosti, u više je navrata iskusila rasizam iz prve ruke, temu o kojoj se iskreno pozabavila.
Pitali su me: “Što ova Romkinja radi svaki dan na televiziji?” Romi su kroz povijest bili marginalizirana zajednica i moramo priznati vlastitu sukrivnju u ovoj situaciji; dopustili smo da se to dogodi. Kao nacija bez određene domovine ili države, skloni smo skitnji. Odrastao sam u urbanoj sredini i nemam znanje romskog jezika. Romi često nalaze zabavu u mojoj nesposobnosti da ga govorim; iako mogu razumjeti jezik, ne posjedujem sposobnost da ga artikuliram.
“Rođena sam u Beogradu”, izjavila je jednom prilikom poznata pjevačica. “Moja majka je iz Zagreba, što mi daje hrvatsku baštinu, i dalje imam rodbinu tamo. I moj otac je bio rođeni Beograđanin. Jako gajim ljubav prema Beogradu, to je moj grad, u kojem sam rođen i gdje želim provesti svoje posljednje dane.
Pred kraj osamdesetih, sluteći nadolazeći sukob u bivšoj Jugoslaviji, okupila je troje djece i s jednom torbom otišla u Njemačku. Kako je ispričala, tada ju je počela upozoravati intuicija.
Kako bi zbrinula svoju djecu i osigurala njihov opstanak, počela je nastupati na romskim svadbama, spremno preuzimajući i najzahtjevnije zadatke. Među njima je bilo čišćenje kupaonica u hotelu, pothvat koji je snimljen u dokumentarcu koji je producirao BBC.
– iskreno je ispričala svoje iskustvo Ljiljana, navodeći da je prisustvovala i čišćenju WC-a. Ratni uvjeti za nju su bili strašni. Imala je jedinstveni cilj: ili ovladati vlastitim željama i težnjama za pjesmom ili se suočiti s kolektivnim neuspjehom. Bez imalo osjećaja srama posvetila se svom poslu s integritetom.
Nakon duljeg razdoblja nesvjesnosti, producent i menadžer Dragi Šestić otkrio ju je u Düsseldorfu i nagovorio je da snimi album za producentsku tvrtku sa sjedištem u Nizozemskoj. Nakon toga, Ljiljanina karijera doživljava preporod; krasila je pozornice najboljih koncertnih dvorana diljem Europe, istaknuvši kako je time započela njezina druga karijera.
Nakon kratke, ali mukotrpne borbe s bolešću, Ljiljana Petrović Butler preminula je u bolnici u Amsterdamu 26. travnja 2010. u 66. godini života.
