Tri desetljeća kasnije, zadivljujući prizor čovjeka čija koža podsjeća na kožu šar peija i dalje izaziva čuđenje. Godine 1993. dogodio se nevjerojatan događaj u jugoistočnoj Australiji kada je beba po imenu Tom Tenent rođena u izvanrednom stanju koje je sve ostavilo u nevjerici. Prije njegova rođenja, ultrazvuk je otkrio nešto izuzetno netipično, što je navelo njegove roditelje da razmisle o izboru da dopuste njegov dolazak.
Srećom, Tomov otac je na kraju donio ispravnu odluku. “Razgovarali smo o tome i došli do konsenzusa, prema kojem smo i postupili”, rekao je njegov otac. Kad su ga prvi put vidjeli u rađaonici, roditelji su bili potpuno zaprepašteni.
Debbie Tennant bila je u nevjerici dok je stavljala Toma na majčina prsa. Bez jasnog razumijevanja uzroka, nije bilo dostupnih lijekova ili tretmana. Njihova jedina nada ležala je u prirodnom tijeku starenja, očekujući da će se problem riješiti sam od sebe kako koža bude sazrijevala, a bore nestajale. Naposljetku, istraživači su došli do iznenađujućeg otkrića u vezi s njegovim jedinstvenim stanjem. Tijekom otprilike dva i pol mjeseca koliko je bio hospitaliziran, istraživači su se susreli s velikim izazovom.
Tijekom tog razdoblja došlo se do značajnog otkrića: Tom je imao višak hijaluronske kiseline u svom tijelu, sličan onom koji se nalazi u pasa Shar Pei. Međutim, Tomove razine ove tvari bile su znatno više od onoga što se smatra normalnim.
- Zanimljivo, kako štenci šar peija rastu, njihova se razina hijaluronske kiseline smanjuje, što dovodi do promjena na njihovoj koži. Liječnici su pretpostavili da bi se sličan događaj mogao dogoditi u Tomovoj situaciji. Dr. Andrew Ramsden, MD, ukazao je na veliku vjerojatnost da će Tomovo stanje pokazivati znakove poboljšanja kako bude rastao. Ova se prognoza pokazala točnom, jer se Tomovo stanje s vremenom stvarno poboljšalo.
Tijekom svojih ranih godina, Tom se suočavao s brojnim izazovima, doživljavajući ruganje i društvenu izolaciju u školi zbog svojih osebujnih fizičkih osobina. Iako su neke suptilne fizičke razlike ostale, bile su znatno manje očite nego što su bile pri rođenju. Prije tri desetljeća rođen je Tom, a njegov sadašnji osobni život uvelike je zagonetan, jer je diskretno prisutan na društvenim mrežama, dijeleći minimalne informacije o sebi. Njegov Facebook profil pokazuje da je sretno oženjen. U kratkom ažuriranju na svojim društvenim mrežama, artikulira svoju životnu filozofiju: “Jednostavnost je ključna. Donesite odluku i nikada se ne bavite prošlošću.” Problem vršnjačkog nasilja, koji se često naziva i bullyingom, duboko pogađa brojne mlade ljude diljem svijeta. Da bismo ponudili potpuni uvid u ovu temu, slijedi opširan sažetak:
1. Definicija: Vršnjačko nasilje obuhvaća vrstu agresivnog ponašanja među vršnjacima. Ovo ponašanje uključuje niz radnji, kao što su fizička agresija, verbalno uznemiravanje, društvena isključenost, elektroničko uznemiravanje (poznato kao cyberbullying) i emocionalno zlostavljanje.
2. Oblici agresije: Tjelesno nasilje obuhvaća niz radnji, uključujući udaranje, guranje, šamaranje, pljuvanje i fizičke prijetnje. Nasuprot tome, verbalno nasilje obuhvaća radnje poput vrijeđanja, ruganja, psovanja i prijetnji. Društveno nasilje se očituje u nekoliko štetnih ponašanja, uključujući odbijanje potencijalnih prijateljstava, širenje štetnih tračeva i izolaciju pojedinca iz zajednice. U međuvremenu, internetsko zlostavljanje uključuje korištenje interneta kao medija za uznemiravanje, koje može biti u obliku slanja uvredljivih poruka, lažnog predstavljanja pojedinaca ili javnog širenja uvredljivog materijala na platformama društvenih medija.
Emocionalno nasilje obuhvaća različite oblike, uključujući manipulaciju, prijetnje, kontrolu, ponižavanje i emocionalno zlostavljanje. Tri primarna čimbenika pridonose pojavi vršnjačkog nasilja. Manjak empatije može dovesti do agresivnog ponašanja, a problemi unutar obitelji – poput nasilja, zanemarivanja ili nedovoljne podrške – također mogu utjecati na vršnjačko nasilje. Osim toga, mediji imaju značajan utjecaj na stavove i ponašanja, posebice među mladima. Prikazivanje agresivnog sadržaja u medijima često dovodi do desenzibilizacije gledatelja prema nasilju i može utjecati na njihovo ponašanje. Na sličan način, okruženje koje odobrava ili previđa nasilje, u kombinaciji s neučinkovitim metodama za rješavanje sukoba, može dodatno potaknuti agresivne radnje.
Što se tiče posljedica zlostavljanja, psihološki učinci obuhvaćaju različita uznemirujuća stanja kao što su depresija, tjeskoba, smanjeno samopoštovanje i suicidalne misli. Na fizičkoj razini, pojedinci se mogu susresti s nizom negativnih učinaka, uključujući ozljede, bol i razne fizičke i neurološke probleme. U obrazovnom okruženju nasilje među vršnjacima može ometati koncentraciju i zakomplicirati učenje učenicima koji se suočavaju s izazovima.
Nadalje, oni koji su se susreli s nasiljem često se osjećaju društveno izolirano, gledajući na sebe kao na isključene i neželjene od svojih školskih kolega. Rješavanje ovog problema uvelike se oslanja na strategije prevencije i intervencije. Podizanjem svijesti o utjecaju nasilja i isticanjem važnosti empatije možemo značajno smanjiti slučajeve vršnjačkog nasilja.
