Tokom svog života, konstantno sam posedovao urođenu želju da se istaknem u svim aspektima svojih poduhvata, bilo da se takmičim sa svojim muškim vršnjacima u improvizovanim trkama ili da se svim srcem posvetim potrazi za naučnim saznanjima.
Međutim, bitno je napomenuti da moja motivacija nikada nije bila usmjerena isključivo na postizanje pobjede. Umjesto toga, moj krajnji cilj je bio iskoristiti svoj puni potencijal i potisnuti se do granica. Larisa Latinjina je svoja izuzetna dostignuća pripisala ovom pristupu. U periodu od osam godina, od 1956. do 1964. godine, osvojila je nevjerovatnih 18 olimpijskih medalja, od kojih je devet zlatnih. Osim toga, skupila je impresivnu kolekciju od 14 svjetskih medalja i 13 evropskih medalja, od kojih je nevjerojatnih 25 zlatnih.
Tokom svoje dvanaestogodišnje karijere, konstantno je nadmašila svoje konkurente na 23 velika međunarodna takmičenja, učvrstivši svoj status šampiona bez premca. Ovo obuhvata zapaženu karijeru renomirane ruske gimnastičarke. Na ovaj dan 1934. godine, Larisa je došla na svijet u Hersonu, lokaciji u Ukrajini koja je bila pogođena skoro dvogodišnjim sukobom između Ukrajine i Rusije. Za razliku od svojih vršnjakinja koje su se od malih nogu upustile u gimnastiku i karijeru zaključile još kao mlade, Larisa se u svijet velikih takmičenja otisnula sa skoro 20 godina. Zanimljivo je da je ostala na vrhuncu svog sporta narednih 12 godina. Latinjina debi na Olimpijskim igrama odigrala se u Melburnu, što je istorijski događaj koji će zauvek ostati urezan u pamćenje. Vrhunac tih Igara bio je epski obračun Latinjine i Agnješa Keletija, duel koji je oduševio gledaoce.
Zanimljivo, i Latinjina i Keleti su izašli kao pobjednici, svaki je osvojio impresivnih šest medalja i učvrstio svoj status vrhunskih sportista na Olimpijskim igrama u Melbourneu. Verovali ili ne, dve godine kasnije uspela je da obezbedi impresivnih pet od šest zlatnih medalja na Svetskom prvenstvu u Moskvi. Ono što je zaista vrijedno pažnje je da je postigla ove izuzetne podvige dok je bila u potpuno drugačijem stanju. Nakon Olimpijskih igara u Rimu 1960. godine, ponovo se pojavila kao najuspješnija sportistkinja igara, osiguravši impresivnih šest medalja.
Na Svjetskom prvenstvu 1962. godine pobijedila je i osigurala impresivnu kolekciju od šest medalja. Godine 1964. Tokio je bio domaćin Olimpijskih igara, a mnogi su otpustili Larisu zbog njenih godina. Da su tada postojale kladionice, većina bi se kladila na Veru Časlavsku iz Čehoslovačke. Međutim, Larisa je još jednom dokazala da je prkosila očekivanjima. Trijumfalno je osvojila šest medalja, čime je ukupan broj olimpijskih medalja porastao na impresivnih 18. Među ovim medaljama, devet je zlatnih, pet srebrnih i četiri bronzane. Ni do sada nijedna druga takmičarka nije uspjela da nadmaši svoja postignuća u ženskoj konkurenciji.
