Smrt Saše Popovića duboko je pogodila njegovu porodicu i prijatelje , a posebno suprugu Suzanu Jovanović, koja je sada pred izazovnim odlukama i značajnim životnim promjenama. Dok se u javnosti nagađalo o motivima prodaje dijela nekretnine, blizak porodični prijatelj otkrio je zbog čega se Suzana odlučila na taj korak.
Smrt Saše Popovića duboko je pogodila ne samo njegovu obitelj, već i javnost koja godinama pomno prati njegov život. Nakon objave njegove smrti, povele su se rasprave o njegovoj oporuci, ostavštini i imovini koju je ostavio iza sebe. Poseban je kuriozitet vlasništvo nad nekretninama i luksuznim vozilima u koje je uložio značajna novčana sredstva, tema koja je dodatno dobila na značaju zbog Popovićeve reputacije tijekom života kao čovjeka sa stilom, izrazitog cijenjenja kvalitete i luksuza.
Tijekom njegova života pojavila su se nagađanja o tome da je ostavio svoje imanje supruzi Susanne. Čvrsto je vjerovao da ona ima najbolju prosudbu da nadgleda ono što je on izgradio i da osigura da njihova djeca dobiju poštenu i pravednu raspodjelu. Ovom odlukom želio je održati obiteljsku vezu, čak i u svojoj odsutnosti. Nakon njegove smrti, ta su uvjerenja privukla sve veću pozornost, budući da se pojedinci često vraćaju na teme povjerenja i obiteljskih odnosa.
Posebno dirljiv aspekt ostavštine utjelovljen je u njegovoj kolekciji automobila. Sasha je imao duboku strast prema sportskim automobilima i nikada nije požalio zbog značajnih financijskih ulaganja u kupnju vozila koja su mu donijela neizmjernu radost. Svakodnevno se njegova supruga Susanne suočava s tim sjećanjima. Pogled na automobile u garaži u njoj budi osjećaj tuge i praznine. Nekoć simbol moći i postignuća, ovi automobili sada služe kao snažan podsjetnik na njezin gubitak.
Susannin blizak prijatelj, koji dobro poznaje njezine obiteljske prilike, otkriva da je odlučila prodati dva električna BMW-a čija zajednička vrijednost premašuje 200 tisuća dolara. Unatoč modernosti i velikoj vrijednosti, ova vozila za nju nemaju nikakav emocionalni značaj. Prethodno ravnodušna prema njima, sada ih vidi samo kao teret i neželjeni podsjetnik. Umjesto ovih automobila, odlučila je zadržati crni mercedesov terenac i kompaktni “smartie” koje smatra praktičnijima za urbane izlete i svakodnevne obveze.
U javnom diskursu postaje sve očitije da je Susanni iznimno teško voditi svakodnevni život bez supruga. Rezidencija na Bežanijskoj kosi, gdje su zajedno živjeli, puna je relikvija i sjećanja na njega. Svaka soba ispunjena je sjećanjima, a svaki predmet izaziva duboke emocije. Unutar ovog okruženja, čak i najfinije stvari postaju izvori tuge, posebno one koje su za Sashu imale najdublje značenje. Stoga ne čudi što se odlučila odreći nekih stvari, olakšavajući sebi put do napredovanja.
Posebno je značajno da je Sasha, kako se njegov život bližio kraju, počeo vraćati nekoliko svojih automobila prodajnim salonima od kojih ih je kupio. Čini se da je prepoznao smanjenu potrebu za tim vozilima ili izrazio želju da se smanji broj automobila koji su ostali neiskorišteni. Time je Suzani učinkovito pojednostavio buduće odluke. Trenutno, dok je ostavinska rasprava u tijeku, postoje potencijalni kupci koji već iskazuju interes. Potražnja za takvim vozilima je velika, a druženje sa Sašom Popovićem im dodatno povećava vrijednost.
