U vremenu kada se svijet često okreće sebičnim interesima i kratkotrajnim uspjesima, priča o hrvatskim humanitarkama koje su se uputile u Afriku da pomognu onima koji žive u najtežim uvjetima postaje svjetionik dobrote i ljudskosti.
Njihova misija, simbolično nazvana Putokaz za Afriku, nastala je iz jednostavne, ali moćne ideje – pružiti ruku ljudima koji nemaju osnovne uvjete za život. Ono što je započelo kao mali volonterski projekt nekoliko entuzijastkinja, preraslo je u snažan pokret koji mijenja živote djece i porodica u siromašnim afričkim selima.

Sve je počelo prije nekoliko godina kada su tri prijateljice iz Hrvatske – Ivana, Marija i Kristina – odlučile da napuste svoje sigurne poslove i krenu na put u nepoznato. Njihova prva destinacija bila je Uganda, gdje su volontirale u jednom malom selu bez struje i vode. Prizori koje su tamo zatekle ostavili su dubok trag u njihovim srcima. Djeca koja nikada nisu vidjela knjigu, majke koje svakodnevno hodaju kilometrima po pitku vodu, i starci koji se bore s bolešću bez ikakve medicinske pomoći.
„U tom trenutku shvatile smo da više ne možemo samo posmatrati“, rekla je Ivana u jednom intervjuu. „Morale smo djelovati, jer svako dijete zaslužuje priliku za dostojanstven život.“ Tako je rođena ideja o osnivanju humanitarne inicijative Putokaz za Afriku, koja danas okuplja desetine volontera, donatora i ljudi dobre volje iz cijele regije.
Zahvaljujući prikupljenim donacijama, ove su hrabre žene uspjele izgraditi školu u jednom udaljenom selu, obnoviti lokalnu ambulantu i omogućiti pitku vodu za više od 200 porodica. Njihova energija i posvećenost dirnule su mnoge, pa su se ubrzo počele javljati poznate ličnosti koje su željele pomoći. Među njima je i legendarni pjevač Halid Bešlić, koji je, kako same humanitarke kažu, „donirao iz srca“.
Halid je, nakon što je čuo njihovu priču u jednoj televizijskoj emisiji, kontaktirao organizatorice i ponudio konkretnu podršku. „Nisam mogao ostati ravnodušan kada sam vidio te slike djece“, rekao je tada. „Ako možemo pomoći barem jednom djetetu da ima knjigu i čistu vodu, to je već dovoljno.“ Njegova donacija iskorištena je za kupovinu solarnih panela i nastavnih materijala, što je omogućilo da škola u afričkom selu radi i u večernjim satima.
No, novac i donacije nisu jedino što ove žene donose Africi. One prenose i poruku nade, zajedništva i vjere u dobro. Svojim radom pokazuju da granice i boja kože ne znače ništa kada su srce i namjera čisti. „Afrika nas je naučila poniznosti“, priznaje Kristina. „Tamo ljudi nemaju gotovo ništa, a opet se smiju, dijele i pomažu jedni drugima. To je lekcija koju želimo prenijeti i kod kuće.“
Osim materijalne pomoći, hrvatske humanitarke organiziraju i edukativne radionice za žene i djecu, podučavajući ih o higijeni, pravima, ali i osnovama poduzetništva. Cilj im nije samo privremeno olakšati život, već stvoriti održive uvjete da se zajednice same razvijaju. Zbog toga su mnogi njihovu inicijativu nazvali „najplemenitijim projektom koji je ikada stigao iz Hrvatske u Afriku“.
Njihova priča već je inspirirala brojne ljude, među kojima i studente, medicinare, pa čak i penzionere, da im se pridruže u misijama. Putokaz za Afriku postao je simbol nade – ne samo za afrička sela, već i za sve nas koji često zaboravimo koliko malo je potrebno da se učini veliko djelo.
- Na kraju, ove žene ne traže slavu ni priznanja. Njihov najveći uspjeh su dječiji osmijesi i zahvalnost u očima onih kojima su pomogle. „Naš putokaz je jednostavan“, kažu. „Vodi nas ljubav prema ljudima i želja da svijet bude barem malo bolje mjesto.“
Tako priča o Putokazu za Afriku ostaje primjer da se dobrota ne mjeri veličinom donacije, nego veličinom srca.