Mnogi ljudi vjeruju da su dan našeg rođenja i trenutak smrti unaprijed određeni i da se ništa ne dešava slučajno.
Psihoterapeuti i duhovni istraživači često naglašavaju kako se iza tih životnih trenutaka krije dublje značenje. Jedan psihoterapeut je iznio stav koji posljednjih godina privlači veliku pažnju: „Ni dan smrti, ni dan rođenja nije slučajan. Dobri ljudi najčešće umiru prije, i to ima svoju logiku i razlog.“
Rođenje nije slučajno
Prema ovom tumačenju, trenutak kada dolazimo na svijet nije puka biološka slučajnost. On je, kažu stručnjaci za psihoterapiju i duhovni razvoj, povezan s energijom univerzuma, karmom i zadacima koje pojedinac treba ispuniti. Rodimo se u porodici u kojoj trebamo naučiti određene lekcije, proći kroz iskustva koja nas oblikuju i suočiti se s izazovima koji su nam potrebni za rast. Datum rođenja tako postaje svojevrsna mapa puta, a astrologija i numerologija često se koriste kao alati koji objašnjavaju zašto baš tada i zašto baš tu.
Psihoterapeuti tvrde da su mnogi obrasci koje nosimo u odraslom životu vezani za trenutak dolaska na svijet. Primjerice, djeca rođena u kriznim vremenima češće razvijaju osjećaj odgovornosti, dok ona rođena u stabilnijim okolnostima više naginju ka sigurnosti i traženju mira. Dakle, rođenje nije samo biološki čin već i duhovni početak puta.
Zašto dobri ljudi često rano odlaze
Ono što najviše intrigira javnost jeste tvrdnja da dobri ljudi brzo umiru. Psihoterapeut objašnjava da to nije kazna niti nepravda, već posljedica njihove životne misije. Dobri ljudi, kaže, dolaze s izuzetno osjetljivom energijom i sa zadatkom da prenesu određene poruke. Oni donose mir, ljubav i dobrotu u svijet koji se često nalazi u haosu.
Njihova duša navodno brže „odrađuje“ ono zbog čega je došla. Kada ispuni svoju svrhu – bilo kroz ljubav prema porodici, kroz nesebičnu pomoć drugima ili kroz inspiraciju koju ostavlja – nema potrebe da ostaje duže. Zato smrt dobrih ljudi često iznenadi, jer oni za sobom ostavljaju prazninu i snažan pečat, ali s druge strane, njihov odlazak može biti i podsjetnik živima da se zapitaju o vrijednostima života.
Energetska objašnjenja
Postoji i teorija da duše dobrih ljudi ne mogu dugo izdržati grube vibracije svijeta. Njihova osjetljivost i čistota često ih čini ranjivima. Oni brže sagorijevaju, jer mnogo daju, a malo uzimaju. Kada organizam i psiha više ne mogu podnijeti teret, dolazi do odlaska. Tako njihova smrt postaje simbol, poruka ili svojevrsna opomena drugima.
Psihoterapeut ističe da se mnogi sjećaju svojih najmilijih koji su rano otišli, upravo zato što su bili posebni. Njihova dobrotа ostaje živa u pričama, sjećanjima i djelima koja su ostavili iza sebe. Time zapravo nastavljaju živjeti, samo na drugačiji način.
Smrt kao završetak ciklusa
Ni dan smrti, tvrdi ovaj stručnjak, nije slučajan. On se događa u trenutku kada duša završi svoj put i kada završi lekciju zbog koje je došla na Zemlju. Zato se često dešava da ljudi umru na značajne datume, oko praznika ili na godišnjice važnih događaja. Time, prema duhovnoj interpretaciji, oni ostavljaju još jaču poruku – kao da žele naglasiti da kraj nije kraj, već prelazak na novo postojanje.
Poruka živima
Iako ideja da dobri ljudi umiru ranije može zvučati tužno, psihoterapeut naglašava da to zapravo nosi optimističnu poruku. Njihov život, ma koliko kratak bio, nije uzaludan. Oni su poput svjetionika – pojavljuju se da bi obasjali put drugima, pa kada njihova misija završi, odlaze.
Oni koji ostaju ne bi trebali žaliti samo zbog gubitka, već i biti zahvalni na vremenu koje su proveli s njima. Svaka dobra riječ, osmijeh ili nesebičan čin ostaje kao sjeme koje nastavlja rasti i nakon njihove smrti. Na taj način, njihova svrha je ispunjena, a njihova energija nastavlja živjeti kroz one koji pamte i prenose njihovu dobrotu.
Život i smrt su neodvojivi dijelovi iste priče. Prema psihoterapijskim i duhovnim učenjima, dan rođenja i dan smrti nisu slučajni trenuci, već pažljivo odabrani prijelazi u ciklusu duše. Dobri ljudi često napuste svijet ranije, jer je njihova misija završena i jer njihova osjetljiva priroda teško podnosi teret ovog svijeta. Iako njihov odlazak ostavlja bol, on nas podsjeća na ono što je najvažnije – ljubav, dobrota i smisao života.
Njihova smrt, iako prerana, postaje poruka da treba živjeti punim srcem i davati najbolje od sebe, jer niko od nas ne zna koliko je vremena dobio, ali svi možemo odlučiti kako ćemo ga iskoristiti.
