Marina Koljubayeva, iako je se u suvremeno doba malo sjećala, smatrana je jednom od najtalentiranijih i vizualno najmarkantnijih glumica 1970-ih i 1980-ih. Pojedinci koji su odrasli u tom razdoblju pamte je po značajnom nastupu u otkačenom dječjem programu “Neven”, ulozi koju je dobila nedugo nakon završetka fakulteta.
Marina Koljubajeva, glumica u usponu, ističe se smeđom kosom srednje dužine, okruglim crtama lica i parom zadivljujućih krupnih očiju. Trenutačno tumači likove Nevene, Dobre Jelle i Mice, mađioničareve pomoćnice.
Ovu su karakterizaciju zamijetili novinari tijekom njezinog početnog prodora u industriju, gdje je dobila opsežnu medijsku pokrivenost, što je navelo mnoge da joj predviđaju obećavajuću budućnost u glumi. U svojim godinama školovanja bavila se dramskom skupinom i pohađala baletnu školu, s željom da se upiše na Akademiju likovnih umjetnosti.
Marina Koljubajeva, koja je umrla u 53. godini života, izjavila je da joj glumačka karijera nije smetala da cijeni slikarstvo, kvalitetnu književnost i bavljenje sportom. Dodatno, prisutnost sina Draška svjedoči o važnom Marininom utjecaju u životu Petra Božovića. Nažalost, u ranoj fazi karijere u seriji Neven, u drugom dijelu zbog trudnoće zamijenila ju je Neda Arnerić.
Bila je to izuzetna žena ruskog podrijetla, lijepe preplanulosti. Dinamika unutar naše obitelji promijenila se nakon njezinog izbora da prekine našu drugu trudnoću, odluci kojoj sam se otvoreno protivio. Petar Božović otkrio je razloge razvoda svog prvog braka.
Poznati glumac prije desetak godina oženio je svoju dugogodišnju partnericu Snežanu. Održavaju srdačan i prijateljski odnos. Najviše ga oduševljavaju unuka Anđelija i unuk Nikolaj, koje mu je darovao njegov jedini potomak Draško.
BONUS:
Paradajz sos po starinskom receptu: Savršen za zimnicu, vraća miris detinjstva**
Paradajz je povrće koje na našim trpezama ima posebno mesto, ne samo u sezoni, već i tokom cele godine. Njegov sočan ukus i neodoljiva crvena boja asociraju nas na leto, baštu i sveže ubrano voće sa stabljike. Upravo zbog toga naši stari nisu mogli da zamisle da u zimskim mesecima ostanu bez ovog dragocenog sastojka.
Tako se rodila tradicija pripremanja paradajz sosa za zimnicu – starinski recept koji se prenosio s kolena na koleno i koji je mnogima sinonim za miris detinjstva.
Ono što ovaj sos čini posebnim jeste jednostavnost i prirodnost. U vreme kada nije bilo industrijskih dodataka, konzervansa i veštačkih aroma, domaćice su znale da od paradajza naprave pravu riznicu ukusa koja traje mesecima. Danas, kada su nam police trgovina preplavljene gotovim umacima, povratak ovakvom sosu znači i povratak zdravijoj ishrani, ali i onim uspomenama koje nas vezuju za bakinu kuhinju.
Tajna starinskog ukusa
Starinski paradajz sos nije zahtevan, ali traži strpljenje i ljubav. Prva i najvažnija stvar jeste izbor paradajza. Nekada su se brali oni najsočniji, potpuno zreli plodovi, koji su prirodno davali gustinu i slatkoću sosu. Najbolje je koristiti sorte koje nisu previše vodenaste, već pune mesa i intenzivne arome.
Proces pripreme počinje pranjem i sečenjem paradajza, a zatim kuvanjem dok se ne raspadne na kašu. Našim bakama nije bilo teško da provuku kuvani paradajz kroz sito ili posebne mašine kako bi odstranile kožicu i semenke. Tako se dobijao čist, gladak sok koji je dalje kuvao satima na tihoj vatri, dok se ne zgusne do željene teksture. Upravo to lagano ukuvavanje je davalo onaj poseban, dubok ukus koji se pamti.
Začini su se dodavali umereno. Najčešće je to bila samo so, a poneka domaćica je ubacivala malo šećera da ublaži kiselost, ili list celera i peršuna za aromu. Neki recepti uključuju i crni luk ili beli luk, ali osnovni sos je ostajao što prirodniji, kako bi kasnije mogao da se koristi u raznim jelima – od supa i paprikaša, do testenina i pica.
